Današnji razvoj globalnog društva obilježen je novim medijima, prije svega internetom, mobilnom telefonijom, jednostavnim sredstvima za prijenos i posjedovanje podataka. Svi ovi mediji su u suštini zamišljeni kao mediji koji će pomoći u razmjeni informacija, olakšanju edukacije i komunikacije između ljudi, ali, nažalost, veoma brzo su zloupotrebljeni od strane kriminalaca i svih onih koji su u internetu vidjeli oruđe za izvršenje svojih ilegalnih radnji.
Neosporna je vrijednost interneta kao edukacijskog sredstva koje je odavno prepoznato zbog bogatstva informacija. Internet je također prihvaćen kao tehnološko čudo koje, nažalost, pruža velike mogućnosti za zloupotrebu djece i već dugo je velika industrija i sredstvo pomoću kojeg se zarađuju ogromne količine novca, a novac se u velikom broju slučajeva zarađuje upravo preko djece. Internet je omogućio ekspanziju jednog od uznemirujućih fenomena, a to je dječija pornografija, o čemu svjedoči rastući broj pornografskih sadržaja na stranicama interneta.
Dječija pornografija je definitivno postala jedan od raširenijih oblika seksualnog zlostavljanja djece i maloljetnika. Stalnim usavršavanjem i povećanjem dostupnosti upotrebe elektronskih sredstava komunikacije, zloupotreba dječije pornografije dostiže nesagledive razmjere, što zahtijeva jedinstven sistem suprotstavljanja dječijoj pornografiji i drugim oblicima seksualnog iskorištavanja i zloupotrebe djece i njezinog spriječavanja kako na međunarodnom, tako i na nivou Bosne i Hercegovine.
Osnov za suprotstavljanje, spriječavanje i kažnjavanje ove vrste zloupotrebe djece i maloljetnika postoji u međunarodnim dokumentima koji garantiraju osnovna prava čovjeka i građanina, uključujući djecu i maloljetnike, a koji predstavljaju najširi pravni okvir i osnov za zaštitu garantiranih ljudskih prava i sloboda djece.
Svaka se država, pa i Bosna i Hercegovina, prema pravilima međunarodnog javnog prava, ratifikacijom konvencija, protokola i međunarodnih ugovora, obavezuje da svoje zakone uskladi s prihvaćenim međunarodnim dokumentima. Bosna i Hercegovina je u tom pravcu otišla i dalje, pa je Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda Ustavom Bosne i Hercegovine osigurala prednost pred domaćim zakonima i istovremeno prihvatila više konvencija koje su nabrojane u Ustavu Bosne i Hercegovine i time znatno proširila standarde zaštite ljudskih prava i sloboda.
Izraz „dječija pornografija“ uključuje pornografski materijal koji vizualno prikazuje:
maloljetnika kako sudjeluje u seksualno eksplicitnom ponašanju;
osobu koja izgleda kao maloljetnik koji sudjeluje u seksualno eksplicitnom ponašanju;
stvarne slike koje predstavljaju maloljetnika kako sudjeluje u seksualno eksplicitnom ponašanju.
U navedenom smislu izraz „maloljetnik“ uključuje sve osobe u dobi mlađoj od 18 godina. Međutim, može se utvrditi i niža dobna granicu, koja ne može biti ispod 16 godina starosti.
Dječija pornografija je globalna kriminalna aktivnost koja se širi najviše putem interneta. Direktne žrtve su djeca zloupotrebljena za proizvodnju pornografskih sadržaja, a indirektne žrtve su djeca koja koriste internet čime ostvaruju pristup sadržajima ove vrste.
Iako su posljednjih godina intezivirane aktivnosti na pronalaženju načina za spriječavanje ove vrste zloupotrebe djece, društvene zajednice i dalje nisu uspostavile djelotvoran sistem i mjere kojima se onemogućava ova vrsta kriminalne aktivnosti.
Posljednjih godina nastoji se kombiniranjem edukacije, izmjene zakona i razvoja sigurnosti interneta uspostaviti sistem za slamanje dječije pornografske industrije i pedofilije. Vlade širom svijeta rade na stvaranju sredine u kojoj će djeca moći definirati sebe i ostvariti svoja prava na normalno odrastanje.
Djeca su na žalost, i ranije i sada, bila predmetom kako psihičkog tako i fizičkog zlostavljanja. Iako su posljednjih godina intezivirane aktivnosti međunarodne zajednice i velikog broja zemalja, djeci u današnjem društvu i dalje prijeti velika opasnost i to upravo od sredine koja bi im trebala osigurati normalno i zdravo odrastanje.
Seksualno zlostavljanje djece je poseban oblik zlostavljanja koje ostavlja trajne posljedice na dječiju psihu. Dječija pornografija i pedofilija spadaju u seksualno zlostavljanje povezano s ekspanzijom informacionih i komunikacionih tehnologija, naročito interneta. Internet je uspio svojim rastom i širenjem razbiti tradicionalnu komunikacijsku barijeru i osigurao dostupnost informacija svakoj osobi koja posjeduje kompjuter, u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu u svijetu. Djeca su postala najranjivija korisnička grupa koja se najviše koristi internetom, a ne poznaje sve opasnosti koje u tom „prostoru“ postoje.
Teško je odrediti raširenost interneta, jer on se neprestano širi iz dana u dan, a još uvijek ne postoji sveobuhvatan i efikasan način za provjeru svih informacija koje se nalaze na mreži. Internet je postao globalno sredstvo komunikacije. Posljedice zloupotrebe internet tehnologije postaju nesagledive, jer nije uspostavljen efikasan sistem zaštite korisnika.
Internet je postao velikom industrijom i sredstvom pomoću kojeg se zarađuju ogromne količine novca, a jedan od načina sticanja zarade jeste i fenomen poznat pod nazivom „dječija pornografija“. U zadnjih nekoliko godina se sadržaji „dječije pornografije“ akumuliraju na stranicama interneta što bi trebalo predstavljati i signal za uzbunu svim zajednicama da počnu adekvatno reagirati na ovu pojavu.
Ono što je postalo svakodnevnica je ustvari činjenica da neprestano raste mreža pedofilije u gotovo svim zemljama svijeta. Broj otkrivenih slučajeva lanaca pedofilije raste što nam govori koliko je problem dječije pornografije postao složen i ozbiljan.
Većina dječijih zlostavljača koristi internet kao medij, jer u anonimnosti mogu doći do dječije pornografije, tako da je internet pomogao razvoj i širenje pedofilije i kao takav predstavlja sredstvo izvršenja krivičnog djela.
Osnovna karakteristika ove kriminalne aktivnosti je činjenica da se djeca višestruko viktimiziraju.
Djeca se prvenstveno zlostavljaju fizički i seksualno, a drugi put kad se to zlostavljanje javno prikaže ili bude viđeno od strane ko zna koliko drugih osoba. Ova vrsta viktimizacije se može ponavljati do u nedogled sa svakom narednom reprodukcijom, a reproducirati se može na neograničenom broju mjesta putem interneta i drugih savremenih sredstava za prijenos podataka.
Internetom se koristi više od 125 miliona ljudi širom svijeta. Samo na osnovu ovog podatka možemo stvoriti predstavu koliko je ovaj problem zastrašujući za djecu koja su žrtve dječije pornografije.
Konvencija o cyber kriminalu član 9. stav 2. definiše dječiju pornografiju na sljedeći način: „dječija pornografija uključuje pornografski materijal koji vizuelno prikazuje osobu koja izgleda kao maloljetnik koji sudjeluje u seksualno eksplicitnom ponašanju“.
Također, Fakultativni Protokol uz Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta o prodaji djece, dječijoj prostituciji i dječijoj pornografiji u članu 2. stav 1. tačka c) utvrđuje: „dječija pornografija znači bilo kakvo predstavljanje bilo kojim sredstvom nekog djeteta uključenog u stvarne ili simulirane eksplicitne seksualne aktivnosti ili bilo kakav prikaz dijelova tijela nekog djeteta koji mogu da izazovu seksualno uzbuđenje.“
Pedofilija
Pedofilija (potiče od grč. paidós – dijete + filéó – volim, ljubim) je spolna nastranost, tj. seksualna sklonost prema djeci istog ili suprotnog spola. Pedofilija označava poremećaj seksualnog izbora pri kojem osoba doživljava djecu pretpubertetske dobi (tj. djecu koja još nemaju sekundarne spolne osobine) kao seksualno uzbuđujuće i koji postižu seksualno uzbuđenje maštanjem o seksualnoj aktivnosti s pretpubertetskom djecom ili stvarnom seksualnom aktivnošću s njima. Postoje osobe koje mogu doživjeti seksualno uzbuđenje isključivo maštanjem o seksualnoj aktivnosti s djecom i ni na koji drugi način (takav oblik pedofilije nazivamo „isključivi oblik“) i one koje mogu doživjeti seksualno uzbuđenje maštanjem i o nekim drugim aktivnostima, ali im je ovakav oblik maštanja (tj. o djeci) više seksualno uzbuđujući (taj oblik pedofilije naziva se „neisključivi oblik“).
Pedofili su gotovo isključivo muškarci i ovaj poremećaj je rjeđi kod žena. O učestalosti pedofilije zna se vrlo malo, jer ljudi s tim poremećajem neće reći da imaju takve sklonosti kad ih se pita, već nam podaci o njima uglavnom dolaze od forenzičara ili iz podataka o osobama osuđenima zbog pedofilije. Postoje pedofili koje seksualno uzbuđuju ženska djeca (što je češće) i oni koje uzbuđuju muška djeca. Najčešće (premda postoje velike razlike) oni koje uzbuđuju ženska djeca, to su uglavnom djeca u dobi od osam do deset godina, a kod onih koje privlače muška djeca, obično su to dječaci godinu ili dvije stariji. Pedofilija u slučaju sklonosti prema muškoj djeci je hronična i pedofil ima brojne žrtve u anamnezi, dok je u slučaju sklonosti prema ženskoj djeci veća šansa da se takav model seksualnog uzbuđivanja s vremenom može i izgubiti. Najčešće, pedofili su u odnosu s odraslim ženama nesigurni i nije rijetko da nikad nisu imali seksualne odnose s odraslim ženama, premda ima i pedofila koji su oženjeni i imaju djecu.
Prema nekim podacima čak do 80% pedofila bilo je seksualno zlostavljano u djetinjstvu.
Kad je riječ o aktivnostima koje pedofili izvode s djecom, one su širokog raspona. Postoje pedofili koji nikada ne provedu u djelo svoje pedofilske aktivnosti, već sve ostaje na njihovu zamišljanju, maštanju ili pak na traženju pedofilske literature ili internetskih adresa. S druge strane, postoje i takvi koji svoje aktivnosti provode. Te aktivnosti su promatranje gole djece, razodijevanje djece, skidanja pred djecom, samozadovoljavanje pred djecom, diranje dječijeg spolovila ili traženja od djece da ona toj osobi diraju spolovilo ili je samozadovoljavaju. Katkad izvode oralni seks nad djecom ili to isto traže od djece. Najčešće je ipak riječ o diranju i maženju djece, te oralnom seksu, dok su vaginalna ili analna penetracija rjeđe. Gotovo uvijek, dok nagovaraju djecu, tvrde da to čine zbog „edukativnih“ razloga i najčešće traže od djece „da to ostane njihova tajna“. Nerijetko djeci i prijete. U drugim odnosima (osim seksualnih) s djecom su često pažljivi i brinu se o njima. Zbog toga često okolina i ne sumnja na tu osobu, te je iznenađenje veće kada se sazna istina, a nerijetko djeci i ne vjeruju kad se dijete povjeri.
U gotovo 90% slučajeva dijete poznaje pedofila!
Dakle, pedofilija je rijetko stanje koje pripada skupini parafilija (poremećaja seksualnih sklonosti) i prečesto se ovaj izraz zloupotrebljava. Liječenje pedofilije je vrlo teško i stopa uspješnosti je niska. Jedan od razloga za loš uspjeh liječenja je i taj što u velikoj većini slučajeva pedofili dolaze na liječenje po odluci suda i nisu motivirani za liječenje. U rijetkim slučajevima kad postoji motivacija za liječenje, uspjeh je veći.
Međutim, pedofilija je poremećaj seksualne sklonosti, a pedofila seksualno uzbuđuju djeca (razmišljanje o djeci, promatranje djece koja se skidaju, kupaju ili masturbiraju). Vrstu aktivnosti koja čovjeka seksualno uzbuđuju ne možemo promijeniti, zbog čega danas liječenje pedofila ide u dva smjera. S jedne strane, pokušava se pronaći model seksualnih obrazaca s odraslim osobama koje bi za pedofila bile uzbuđujuće, te poticati takva maštanja u masturbaciji, a poslije i takvih aktivnosti. S druge strane, liječenje je usmjereno na prepoznavanje situacija koje su poticajne za pedofila (npr. mogućnost da se dijete vidi u uzbuđujućoj situaciji, kao što su dječija igrališta, dječiji vrtići, dječiji filmovi, određeni časopisi i internetske adrese). Tada se podučava pedofila kako da te situacije izbjegava ili kako da reagira kad se u takvoj situaciji nađe. Naravno da je za ovu vrstu liječenja potrebna vrlo velika motivacija.
