Žižula (Zizyphus Jujuba L.), sinonimi Žižola ili Čičimak, nazivaju je Kineska datulja, sadnica mogu uspjevati kako u primorskoj klimi, kako i u kontinetalnom dijelu zemlje. Posebnost i značajnost žižule je da ima kasnu vegetaciju u svibnju i postupno cvatnju dva meseca, i isto tako postupno zore plodovi.
Drvo ove vrste je vrlo zanimljivo zbog svog oblika. Zgrbljene, donekle viseće i povijene grane imaju naznačenu smedje crvenu boju, više ili manje su obrasle oštrim trnjem iza kojih iz naznačenih brstova u svibnju izrastaju lisne grančice dužine do 25 cm na kojima se nalaze manji listovi, koji su duguljasti, kožnati, sjajni, blago nazubljeni s tri uzdužne žile, na kojima se formiraju cvatovi i plodovi. Po završetku vegetacije grančice sa listovima upadaju.
U svibnju, pa sve do kolovoza, se na zaliscima razvijaju manji cvjetovi žute boje prijatnog mirisa, koji su dvospolni i vrlo privlačni pčelama. Plodovi, koji su zelene boje, jajasti su i duguljasti oblike masline, ili su sorte sa krupnim plodovima blago kruškoliki ili jabukastog oblika ploda, sve zavisi od sorti.
U rujnu plodovi počinju mijenjati boju na blago bijelo do žučkasto, a nakon toga se od peteljke prema dolje počinju bojati izrazito sjajnom smedje crvenkastom ili smedjom bojom. Plodovi žižule se mogu koristiti u rujnu i listopadu, odmah kad se dobiju boju, postupno dozriju i tada im se površina nabora i meso omekša u kome se nalazi duguljasta koštica.
Meso je belo žuto, prijatnog kiselkasto slatkog okusa. Plodove koristimo sveže ili sušene. Od plodova žižule radimo marmelade, sokove i rakiju, ako plodove stavimo u rakiju imamo specijalno piće. Zbog visokog sadržaja korisnih sastojaka i vitamina C, plod žižule upotrebljavamo za sniženje krvnog pritiska i za lječenje želudačne i crevne tegobe. Lišće, kora i biljna masa koristi se u farmaciji za izradu raznih lekova i čajeva. Iz svog izkustava, savetujem, ako nekoga boli želudac ili ima želudačne grčeve, neka uzbere i pojede plod ili dva žižule, makar i pola zrelije, u vrlo kratkom vremenu će prestat bolovi i grčevi u trbuhu.
Stablo, koje je izuzetno dekorativno i leti i zimi, kada odbaci letne izrodjene izdanke s listovima, u razdoblju mirovanja podnosi temperaturu i do -25°C. U letnom je razdoblju otporna na sušu i ne treba je prskati protiv bolesti. Stablo narasta 2 – 5 metara u visinu, što je zavisno o vrsti uzgoja, jer žižulu možemo oblikovati kao grm ili kao stablo. Obrezivanje skoro nije potrebno, odstranjuju se samo suve grane ili one koje previše izrastaju iz krošnje. Sadnja žižule slična je i kao kod drugih voćnih vrsta, a trebamo izbegavati sadnju na područjima gdje je teško i nepropusno tlo koje zadržava vodu. Stablo žižule donosi plod već u trećoj godini nakon sadnje.
