Urea ili karbamid je organsko jedinjenje hemijske formule (NH2)2CO, odnosno po strukturi je diamid ugljene kiseline, a može se smatrati diamidom karbaminske kiseline. Urea je krajnji produkt metabolizma belančevina. Urea nastaje u procesu razgradnje proteina u jetri u ciklusu ureje. Organizam sintetiše ureu iz amonijaka, produkta razgradnje proteina.
Izlučuje se putem bubrega tj. mokraće. U normalnim okolnostima te materije se gotovo uvek odstranjuju putem mokraće. Za 24h čovek izlučuje putem mokraće oko 30 grama uree. Količina izlučene uree je utoliko veća što je ishrana bogatija proteinima. Azotemija ili uremija predstavlja gomilanje azotnih jedinjenja u krvi zbog poremećene funkcije bubrega.
Normalne vrednosti uree u krvi: 2,8-7,2 mmol/l
Povišena koncentracija uree u serumu je kod bolesnika koji imaju smanjenu funkcionalnu sposobnost bubrega (glomerulonefritis, pijelonefritis, nefroskleroza) i kod bolesnika kod kojih je povećana razgradnja proteina u organizmu (groznica, nekroza) i povrede.
Snižena je kod dugotrajnog gladovanja i teških oštećenja jetre.