Jedna od metoda MPO (medicinski potpomognute oplodnje) je inseminacija. Nazivaju je i AIH (Artificial Insemination with Husband’s sperm), a na internetu podatke o ovom postupku možete pronaći i koristeći kratice IUI (Intrauterine Insemination – inseminacija u uterus, tj. maternicu) ili ITI (Intratubal insemination – inseminacija u jajovod).
Ova metoda je od svih MPO najjednostavnija tehnički, najmanje zahtjevna u svakom pogledu, najblaža što se tiče hormonalne pripreme, primjenjuje se u slučajevima za koje doktorima jednostavno nije jasno zašto još nisu trudni ili se njome pokušava izbjeći ili riješiti neki manji problem poput neredovne ovulacije i/ili malo lošijeg spermiograma supruga. Primjenjuje se u još nekim slučajevima, a je li primjerena određenom paru, procijenit će specijalist MPO.
Najjednostavnije, tom metodom se u doba neposredno pred ovulaciju ili početkom ovulacije direktno u maternicu tj. uterus unosi prethodno obrađena sperma supruga. Ponekad joj prethodi blaža stimulacija Clomidom (Klomifenom ili rjeđe Femarom), poneki uz Clomid dodaju i par ampula Gonala, a ponekad se radi bez stimulacije ovulacije, tj. prirodno.
Indikacije za IUI su:
1. Cervikalni faktori steriliteta
2. Odsustvo vaginalne ejakulacije:
– problem hipospadije
– retrogradna ejakulacija
– impotencija
– maligna oboljenja testisa uz prethodnu krioprezervaciju sperme
3. Poremećaji spermatogeneze:
– asteno spermija (astenozoospermia)
– oligospermija (oligozoospermia)
– teratospermija (teratozoospermia)
4. Nepostojanje partnera
5. Idiopatski sterilitet
Priprema pacijenata za inseminaciju podrazumijeva urađen spermogram sa spermokulturom i u bakteriološkom smislu uredan vaginalni i cervikalni bris, HSG koji pokazuje prohodnost jajovoda, povoljni parametri folikulometrije, nepostojanje zapaljenjskih procesa materice i adneksa, brijanje i apstinencija od jela i pića u trajanju od najmanje 5 sati.
Bilo prirodno, bilo uz stimulaciju Klomifenom koji se uzima tokom pet dana, tj. već od 3. pa do 7. dana ciklusa (dc), ili 4. – 8. dc, odnosno 5. – 9. dc, pa onda eventualno još i uz dopunu jačom stimulacijom, ovisno o procjeni liječnika, razvoj folikula se obavezno prati ultrazvučno (folikulometrija). Folikulometrije su najčešće svakog drugog dana, počevši najčešće od 9. ili 10. dc pa do pregleda na kojem će doktor zaključiti da su folikuli dovoljno veliki da bi ovulacija kroz dva-tri dana mogla uslijediti. Čini se da većina takav zaključak donosi kad su folikuli veličine između 16 i 20 mm. Ponekad se obavi samo jedan UZV, a najčešće dva ili tri.
Nakon toga vjerovjatno će uslijediti tzv. štoperica (za inseminaciju doktori najčešće odabiru Ovitrelle), injekcija koju je potrebno primiti tačno u vrijeme kad je doktor to propisao, najčešće u kasnim poslijepodnevnim ili večernjim satima. Injekciju se prima najčešće u rame i najčešće malo boli, tj. peče. Bitnije od toga peče li ili ne peče je to da za većinu parova najkasnije tada započinje razdoblje apstinencije.
Dan nakon štoperice se ne događa nikakva akcija na ovom planu, a sljedeći dan u prijepodnevnim satima je velika akcija – inseminacija. Akcija započinje tako da suprug prvo obavi svoj dio tj. u predviđenoj prostoriji u sterilnu posudicu koju dobije od osoblja laboratorije da svoj prilog, tj. spermu. Obično sestra objavi da ste slobodni sljedećih sat vremena. Tokom tog vremena najbolji plivači tj. najzdraviji spermići vašeg supruga su izdvojeni iz uzorka, isprana je sjemena tekućina, te su mali junaci stavljeni u „kulturu“ i privremeno useljeni u špricu.
Nakon toga, prava akcija za ženu. U društvu doktora i medicinske sestre, možda i jednog-dva specijalizanta, na ginekološkom stolu za preglede, u klasičnom položaju za pregled, doktor će kroz cerviks tj. grlić maternice ugurati kateter i u uterus uštrcati spermiće. Spermići su do tada ležali na stolu u šprici na koju je pričvršćen kateter, koja je pak zatvorena u prozirnoj foliji na kojoj je velikim slovima ispisano vaše prezime.
Neke žene opisuju da ih sam postupak ne boli nimalo, tj. da podjednako to osjete kao i uzimanje uzorka za Papa-test, neke boli malo, neke malo više, a vrlo rijetke slučajeve kojima je kateter teže provući kroz cerviks boli poprilično. Većina ostane ležati na stolu, prekriženih i podignutih nogu, sestra pokrije trbuh i noge pokrivačem i tako cure minute do otprilike pola sata. Tokom tih pola sata možete drijemati, čitati, razmišljati, moliti, brbljati s nekime tko se vrti po ordinaciji (sestra ili specijalizant), i gledati u sat na zidu.
Nakon tog polusatnog odmora ide se kući. Većina žena odmara najmanje taj dan, najčešće i sljedeći, a velik broj njih dobije preporuku liječnika da miruje. Obično tog prvog dana bude vrlo slabog krvarenja. Može ga biti malkice i sljedećeg. Nekima se preporuči Aspirin od 100 mg dnevno, nekima i Normabel od 2 mg, nekima folna kiselina, nekima sve to skupa, a svima progesteronska pomoć, tj. Utrogestani, 3 x 1 ili 3 x 2 dnevno, većini vaginalno.
Osim toga, neki doktori preporuče i seksanje kasnije toga dana, pa i sljedećega dana, a neki i onog trećeg. Preporuka se čini vrlo praktičnom, jer se očito želi dodatno povećati šansa za uspjeh u slučaju da ovulacija nije savršeno pogođena inseminacijom, a ako i je, brojčano stanje spermića se time povećava.
Onda preostaje Dvije Sedmice Čekanja tj. WW2. Najčešće 14. dan od AIH je najdramatičniji dan, dan za betu, tj. vađenje krvi kako bi se vidjela razina ß hCG. tj., je li uspjelo ili ne, jeste li trudni, jeste li ušli u statistiku onih koje su uspjele zatrudnjeti. Pojedinačna uspješnost (uspeh po jednom ciklusu) za bilo koju metodu asistiranog oplođenja iznosi 12 – 45% (podaci iz literature). Obično se navodi da na uspješnost djeluje broj jajnih stanica, dob žene, broj spermića. Zbirni uspjeh kroz 4 – 6 ciklusa iznosi 45 – 75%.
