
Ampicilin se ravnomjerno raspodjeljuje u svim tkivima, ali se ipak najviše koncentriše u jetri i bubrezima. Samo male količine lijeka prelaze u cerebrospinalnu (moždanomoždinsku) tečnost. Ampicilin se izlučuje u nepromijenjenom obliku preko bubrega ali i preko žuči. Interesantno je da koncentracije ampicilina u žuči mogu biti do 40 puta više nego što su u krvnoj plazmi. Zajedno sa žuči, lijek dospijeva u crijeva, odakle se ponovo resorbuje. Ova osobina ampicilina može biti posebno korisna prilikom liječenja infekcija uzrokovanih crijevnim bakterijama, bilo da se one nalaze u crijevima ili žuči.
Antibakterijski spektar:
Ampicilin je baktericid sa širokim antibakterijskim spektrom. On djeluje protiv gram-pozitivnih i gram-negativnih mikroorganizama kao što su: streptokoke, stafilokoke, Corynebacterium, Clostridium Fusiformis, E. coli, Klebsiella, Shigella, Salmonella, Proteus, Brucella, Haemophylus influenzae i Bordatella pertussis. Ampicilin je osjetljiv prema beta-laktamazama koje stvaraju razne bakterije.
Indikacije:
Glavne indikacije za primjenu ampicilina su urinarne infekcije, sinuzitis, otitis, infekcije donjeg dijela respiratornog (disajnog) trakta. Nažalost, mnogi gram-negativnih bakterija koje su ranije bile osjetljive, u današnje vrijeme produkuju laktamaze pa su rezistentne (otporne) na ampicilin, što onemogućava njegovu dalju upotrebu u terapiji urinarnih infekcija,meningitisa i tifusa.
Neželjena dejstva:
Poslije velikih oralnih doza ampicilina često nastaju dijareja (proliv), bolovi u želucu i dispeptičke tegobe. Ove pojave su blage prirode i ne zahtijevaju prekid terapije. moguća je i pojava superinfekcije. Kod 10% pacijenata koji uzimaju ampicilin javlja se makulopapulozni osip po koži. Ovaj osip nije alergijske prirode, jer mnoge od ovih osoba kasnije dobro podnose penicilin.