Sveti Nikola

0
242

Sveti-NikolaNikoljdan, praznik posvećen Svetom Nikoli, proslavlja se 19. decembra u svim hramovima Srpske pravoslavne crkve i pravoslavnim srpskim porodicama, koje tog svetitelja smatraju svojim zaštitnikom.
Sveti Nikola je rođen je u gradu Patari, u oblasti Likije [Mala Azija] za vreme rimskog cara Valerijana, koji je poznat kao progonitelj hrišćana. Umro je 19. decembra [6. decembra po Julijanskom kalendaru] 345. godine, pa je taj dan – pomen svetitelju, jedna od najčešćih srpskih slava.
Posle smrti svojih roditelja, Teofana i None, pravovernih, uglednih i bogatih žitelja Patare, Nikola se posvetio borbi za hrišćanstvo, najpre kao sveštenik, a potom i kao arhiepiskop u gradu Miru, u Likiji, pa otuda uz njegovo ime stoji – arhiepiskop i čudotvorac mir-likijski.
Istorija ga pominje i u doba cara Konstantina Velikog [280-377], koji je na prvom vaseljenskom saboru u Nikeji 327. godine okončao dogmatske rasprave i ozvaničio hrišćansku veru.
Verom i mudrošću arhiepiskop mirlikijski zaustavio je pobunu u Frigiji i pljacku imovine nedužnog stanovništva.
Svetog Nikolu, čije je ime vezano za vreme kada se privodila kraju borba za slobodu hrišćanske propovedi, poštuje sav hrišćanski svet.
Njegove mošti počivale nekoliko stotina godina u sabornoj crkvi u Miru, gde je umro, odakle su u XI veku, 1096. godine, po dolasku Turaka, koji su osvojili skoro sve oblasti istočnog rimskog carstva u Aziji, prenesene u Bari [južna Italija] u Crkvu svetog Jovana Preteče


Mošti svetitelja počivaju danas u velelepnoj Crkvi svetog Nikole, koju su žitelji Barija podigli u slavu iscelitelja i čudotvorca.
Srpski kralj Stefan Dečanski kome je, prema predanju, Sveti Nikola povratio vid, slao je bogate priloge i čitav hram srebrom okitio.
Za hrišćanski svet i prema hrišćanskom predanju Sveti Nikola, borac za Hristovu veru, je ‘pobeditelj zla na dobro celom svetu’, a njegovo ime znači narodni pobeditelj [grčka reč – niki znači pobeda, a laos – narod ili vernici].
‘Molitvama je more krotio i brodare od bura spasavao’, kaže predanje, pa se smatra zaštitnikom moreplovaca i svih putnika. I danas se veruje da Sveti Nikola pomaže na moru, pa ga svi pomorci hrišćani slave kao svog patrona.
Uoči Svetog Nikole, u vreme prazničnog bdenija, običaj je da svaka lađa stane i baci sidro, jer svi oni koji poštuju svetitelja ne plove na taj dan.
Na pravoslavnim ikonama Sveti Nikola se najčešće predstavlja sa omoforom arhiepiskopa i Jevanđeljem u ruci. Njegov lik je i na freskama srpskih srednjevekovnih manastira, a najpoznatije i najbolje očuvane su u manastirima Žiča i Mileševa.

Sveti Nikola je svetac koji dolazi iz Male Azije. Bio je poznat po mudrosti i plemenitosti, a iz ljubavi prema ljudima prodao je sav svoj imetak i novac podijelio siromasima. Nakon što su mu krajem 11. stoljeća Talijani u Bariju sagradili crkvu, počelo se širiti njegovo štovanje. Kod nas sveti Nikola stiže noć uoči 6. prosinca i puni čizmice darovima.

Sveti Nikola rođen je u Patari u Maloj Aziji u 3. stoljeću. Roditelji dugo nisu imali djece pa su od Boga izmolili malog Nikolu. Već kao mali, Nikola je volio sve ljude. Nažalost, rano mu umiru roditelji pa ostaje sam u bogatstvu koje su mu ostavili.

Uvijek je vodio brigu o ljudima pa je pomagao siromašnom susjedu, ubacuje novac kroz prozor kako bi ovaj uspio udati kćeri. Uskoro Nikola postaje zaštitnik siromašnih. Odlazi u školu za svećenika, u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. Upućuje ga na svetost i pobožnost. 

Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je Isus imao za svoju braću ljude. Uskoro mu umire stric pa su svi očekivali da će ga on naslijediti. Međutim, on pobjegne u Palestinu gdje je živio samačkim životom. Vratio se kad je umro stričev nasljednik i taj put postaje novi biskup. Od tada noći provodi moleći, a danju pomaže siromašnima šireći vjeru.

Činio je čuda. Poput Isusa je smirivao uzburkano more i postao zaštitnik mornara. Blagoslovom ozdravlja dijete pa ga nazivaju i zaštitnikom djece. Uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu. Iscrpljen pokorom i poslovima, umire 06. prosinca 327. godine.

Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari. Sveti Nikola je shvaćao kako je jedini životni put čovjeka – ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom ljubavi je činio čuda i zbog nje je proglašen svetim.

Iz priče o tome kako je Nikola pomogao susjedu da uda svoje kćeri raširila se tradicija Djeda Mraza. Sveti Nikola odlučio je zlatnike spustiti kroz dimnjak, a budući da su se na ognjištu sušile čarape, upali su ravno u njih. Nakon toga tradicija se raširila po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi, ali s različitim tumačenjima i nazivima. U Engleskoj je Saint Nicholas, u Njemačkoj Sinterklaas, u Poljskoj Mikula. Iz Nikoline tradicije, razvila se i tradicija Djeda Božićnjaka, koji se javlja za Božić.

POSTAVI ODGOVOR

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.