Usamljenost kod djece

0
178

Usamljenost_kod_djeceUsamljenost kod djece može se opisati kao neugodan osjećaj koji nastaje zbog procjene djeteta da nema zadovoljavajuće odnose s drugima. Ona se može podijeliti na socijalnu i emocionalnu usamljenost. Dok se socijalna usamljenost iskazuje kroz djetetove poteškoće da se priključi grupi djece ili da održava zadovoljavajuće socijalne odnose s drugima, emocionalna usamljenost odnosi se na nedostatak dobrih prijatelja i na procjenu djeteta da nije sposobno razviti blizak odnos.
Emocionalna usamljenost obično je izvor veće patnje za dijete, što je i razumljivo: svakome djetetu nije važno da bude jako popularno, no gotovo da nema djeteta kojemu nije važno imati prijatelja.
Potrebno je naglasiti da postoji razlika između samoće i usamljenosti. Djeca koja puno vremena provode sama nisu nužno usamljena. Postoje tzv. nesocijabilna djeca koja vole vrijeme provoditi u samoći, baveći se, primjerice, svojim hobijima. Važno je da se takvu djecu ne prisiljava na kontakte s drugima te da se poštuje činjenica da uživaju provoditi vrijeme u samotnim aktivnostima. No, budući da su nam svima potrebni drugi ljudi, bitno je pomoći takvome djetetu da uđe u kontakt s drugom djecom, da pronađe u čemu je slično nekom drugom djetetu te da uspostavi i razvije odnose s vršnjacima koji dijele neki njegov interes – ovdje se može raditi o malome broju djece slične njemu, no svaki kontakt sa njemu sličnima za njega je vrijedan i značajan.
Općenito tužna djeca su također često sama. Ona su najčešće slabo motivirana i nedostaje im socijalnih vještina, a također im nedostaje i energije da se bilo čime istinski pozabave. Njihov problem najčešće ne započinje zbog odnosa s vršnjacima, no takvo ponašanje ima posljedice za njihov društveni život. Razlog općenito tužnog ponašanja može biti opterećenost vanjskim problemima pa treba prvenstveno raditi na rješavanju problema koji djetetu onemogućavaju da se druži i raduje stvarima kojima se raduju njegovi vršnjaci. 
Aktivno-odbačena djeca su ona koja su se u početku družila s drugom djecom, no pri tome je došlo je do nekih problema te su ona postala odbačena. Ako se radi o tome da je došlo do nekog sukoba, potrebno je potražiti zbog čega je došlo do sukoba i kako bi se on mogao riješiti. U slučaju da dijete često ulazi u sukobe i svađe, potrebno je zapitati se zna li ono na primjereniji način tražiti pažnju. Vrlo je važno pozitivno reagirati na njegove poželjne načine traženja pažnje, kao i razjasniti mu na koji način ono samo utječe na svoje odnose te kako to može ispraviti. Dijete ponekad može postati aktivno-odbačeno bez da je došlo do svađe ili sukoba s drugima, jednostavno stoga što se jako razlikuje od djece iz razreda ili iz druge vršnjačke skupine. U tom slučaju dobro je pomoći djetetu da potraži sličnosti između sebe i druge djece, ali i omogućiti mu da pronađe neku drugu skupinu u koju će se vjerojatno bolje uklopiti. Činjenicu da nije najbolje prihvaćeno u jednoj skupini dijete može «nadoknaditi» prihvaćenošću u nekoj drugoj, njemu važnijoj skupini – primjerice, u plesnoj, sportskoj ili dramskoj skupini.
Pasivno-izolirana djeca su ona koja nikada nisu stekla potrebne vještine da bi se kvalitetno družila s drugom djecom. Ona ne znaju kako se približiti drugoj djeci, kako započeti i održati kontakt te s vremenom počinju same sebe doživljavati kao socijalno nespretne i nezanimljive. Takva djeca su sklona mirenju sa svojom izoliranom pozicijom, što dovodi i do dugoročnih problema.    
Da bi kao roditelj mogli pomoći takvome djetetu, važno je znati sljedeće:
1) Djeca koja nemaju razvijene socijalne vještine često se zbune u velikim grupama te im je potrebno omogućiti druženje samo s jednim djetetom ili u posve malim grupama. Stoga je dobro razgovarati s djetetom o tome koje jedno ili dvoje djece bi željelo pozvati kući. Ako je dijete socijalno nesigurno, dobro je povećati njegovu sigurnost na način da mu pomognete isplanirati i strukturirati aktivnosti koje će raditi kada pozvana djeca dođu k njemu.
2) Uvježbavajte s njime različite situacije kroz igru. Primjerice, igrajte se situacije u kojoj ono naziva drugo dijete telefonom, poziva ga na zajedničku igru, razgovara s njime o jučerašnjoj utakmici. Zabavljajte se pritom, kako bi dijete shvatilo da druženje s drugima služi tome da se dobro osjećamo.
3) Omogućite djetetu da razvije što bolju sliku o sebi – potičite ga da radi ono u čemu je dobro i u čemu uživa. Sretno i ispunjeno dijete zanimljivije je drugoj djeci te je manje sklono neke svakodnevne događaje doživljavati stresnima. Samopouzdano dijete stoga se rjeđe osjeća povrijeđeno u socijalnim kontaktima, a probleme u odnosima češće doživljava kao privremene i rješive. Osim toga, samopouzdano dijete rjeđe će biti zadirkivano od strane vršnjaka, a zadirkivanje je jedan od razloga zbog kojeg se djeca često osjećaju usamljeno.
4) Djetetove socijalne «neuspjehe» nemojte doživljavati katastrofičnima te posebice pazite da djetetu ne dajete takvu poruku. Svaki eventualni neuspjeh prilika je za učenje! Također, u odnosima s drugima važno je znati da ishod neke situacije u velikoj mjeri ovisi i o drugoj osobi ili osobama. Primjerice, činjenica da je drugo dijete odbilo ići s Vašim djetetom u kino možda je u većoj mjeri posljedica značajki tog drugog djeteta nego vašeg djeteta. Vaše dijete treba naučiti da činjenica da se netko odbija družiti s njime ne znači da je ono loše, već da svatko odabire prijatelje koji njemu odgovaraju.
5) Potrudite se oko svog odnosa s djetetom. Djeca koja se osjećaju usamljeno u odnosu sa svojim roditeljima također se značajno češće osjećaju usamljeno i u odnosu s vršnjacima. Pokažite interes za djetetov svakodnevni život. Podijelite s njime njegove radosti, tuge, bojazni,  fascinacije i snove. Svaki dan mu pokazujte da su njegovi doživljaji Vama vrijedni i zanimljivi!
6) Potrudite se oko svojih odnosa s Vašim prijateljima i potencijalnim prijateljima. Istraživanja pokazuju da su usamljena djeca najčešće ona koja imaju usamljene roditelje. Ako su u vašem domu dolasci prijatelja rijetkost, ako rijetko dijelite svoje doživljaje s prijateljima, dijete uči da prijatelji nisu sastavni dio života. Uz to, važno je imati na umu da kao sretan i siguran roditelj možete biti bolji primjer i podrška svome djetetu.
Jelena Maričić, dipl.psiholog

POSTAVI ODGOVOR

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.