Organizam na pragu ljeta – metabolizam vode soli

0
135

unos_vodeKako smo i kalendarski na pragu ljeta, čije je glavno obilježje toplo vrijeme i obilje sunca, tako naš organizam reagira i prilagođuje se novim temperaturnim i klimatskim uvjetima na koje je posebno osjetljiv kardiovaskularni sustav. Temperatura, tlak, vlažnost zraka i njihove nagle promjene mogu biti neugodan okidač za pogoršanje zdravstvenih tegoba i raspoloženja, a posebno su na njih osjetljivi kronični bolesnici.
Ono na što se ljeti mora paziti je dovoljan unos tekućine kako ne bi došlo do dehidracije. Naime, za toplijih dana pojačano gubimo tekućinu znojenjem i njezinim isparavanjem s površine kože. Kad je vrlo toplo, gubitak vode znojenjem može se katkada povećati i na 3,5 litre na sat, što brzo može dovesti do smanjenja volumena tjelesnih tekućina. Fizički napor (mišićni rad) povećava gubitak vode budući da se mišićnim radom povećava tjelesna toplina i posljedično dolazi do pojačanog znojenja. Alkohol i kofein djeluju diuretski i mogu pogoršati već postojeću dehidraciju.

Tjelesna tekućina

Od svih tvari, u organizmu najviše ima vode. U odrasle, normalno uhranjene osobe voda čini više od 60 posto tjelesne težine. Tako primjerice osoba od 65 kg ima oko 40 litara vode. Tjelesna voda i u njoj rastvorene tvari čine tjelesnu tekućinu.
Cjelokupna voda u organizmu podijeljena je na:
1. staničnu vodu (intracelularnu tekućnu) pa se 2/3 tjelesne vode nalazi se u stanicama
2. izvanstaničnu (ekstracelularnu tekućinu) koja čini 1/3 tjelesne vode.
Izvanstaničnu tekućinu dijelimo na krvnu (vaskularnu) tekućinu i na međustaničnu ili intersticijalnu tekućinu. Za organizam je važno održavanje volumena tekućine, osobito tekućine u vaskularnom prostoru (volumena krvi) te u stanicama, jer o tome ovisi normalna cirkulacija krvi, odnosno normalna funkcija stanica.

Ravnoteža tekućine u organizmu

U normalnim uvjetima u zdravom organizmu količina vode koju organizam dobiva i koja se iz organizma izlučuje je uravnotežena.
Organizam dobiva potrebnu vodu:
* iz tekućine koja se pije
* iz krute hrane koja se uzima
* oksidacijom organskih tvari tijekom metabolizma (endogena voda).
Svakodnevno se u metaboličkim procesima stvori od 300 do 450 ml endogene vode.

Voda se izlučuje iz organizma:

* mokrenjem
* stolicom
* znojenjem
* neosjetljivim isparavanjem (perspiracio insenzibilis) preko kože i pluća.
Isparavanjem s površine kože i preko pluća tijelo stalno gubi vodu. To je isparavanje u obrnutom odnosu prema vlazi iz atmosfere. Odrastao čovjek gubi tijekom dana 500 ml vode po m2 tjelesne površine, što u čovjeka od 70 kg iznosi 850 ml.

Znojenje

Kad se temperatura okoliša ili stvorena toplina u organizmu toliko povećaju da je isparavanje preko kože nedovoljno, počinje izlučivanje vode znojenjem. Znojenjem, uz vodu organizam gubi i velike količine natrijeva klorida (soli) pa pri obilnom znojenju treba nadoknaditi ne samo vodu nego i sol.
Znojenje je obično praćeno vazodilatacijom (širenjem) krvnih žila, premda u nekim slučajevima može nastati pri vazokonstrikciji (hladan znoj), što je najčešće potaknuto psihičkom napetosti ili strahom.
Refleksno znojenje lica i vrata može nastati pri pikantnim i jače začinjenim obrocima i tada govorimo o gustativnom znojenju. Maksimalni intenzitet znojenja za vrijeme mišićnog rada iznosi do 2 litre/h, a pri vanjskoj temperaturi do 4 litre/h. Dnevno izlučivanje znoja za napornog rada i visoke temperature može iznositi i više od 11 litara.
Vrlo jako znojenje može sniziti koncentraciju elektrolita, poglavito natrija i klorida u izvanstaničnoj tekućini. Čovjek koji se obilno znoji može dnevno gubiti od 15 do 20 grama natrijeva klorida dok se ne aklimatizira. Osoba koja od djetinjstva živi u tropskim predjelima ima u tijelu veći broj aktivnih žlijezda znojnica nego čovjek u hladnijim područjima. Jasno je i da je koža uspješan „radijator“ i da je dotok krvi u kožu glavni mehanizam za prijenos topline iz unutrašnjosti tijela prema vanjskoj površini tijela (koži). Znojenje počinje gotovo točno na temperaturi tijela od 37 stupnjeva Celzijevih i pojačava se pri daljnjem porastu temperature.
Preznojavanje (nakon fitnesa, trčanja, vježbanja u teretani, intenzivnog treninga) je poželjan put uklanjanja štetnih tvari, a njemački stručnjaci ustanovili su da se u znoju nalazi prirodni antibiotik dermicidin koji se znojenjem širi po cijeloj koži. Navodno se pokazao vrlo djelotvornim protiv različitih vrsta bakterija i gljivica uključujući i kandidu. Stoga znojenje ne treba uvijek izbjegavati i suzbijati antiperspirantima, nego se nakon preznojavanja (što je i način na koje tijelo regulira tjelesnu temperaturu) treba istuširati, a potom nadoknaditi izgubljenu tekućinu.
Obilno znojenje može organizam uvesti u stanje dehidracije, do koje može doći i zbog neunošenja dovoljne količine tekućine, poglavito vode, te nakon crijevnih infekcija praćenih povraćanjem i proljevom. Pri dehidraciji najprije se gubi voda i smanjuje zapremina izvanstanične tekućine. Pošto je izvanstanična tekućina razblaženi rastvor natrijevih soli (poglavito natrijeva klorida), dehidracija znači manjak soli i vode u organizmu.
Žeđ je kasni odgovor organizma koji se pojavljuje kad je dehidracije već nastupila.
Dakle svakodnevno moramo misliti na dovoljan unos tekućine, osobito vode. Poželjno je da čista, negazirana voda čini približno 2/3 dnevnog unosa tekućine, a sva ostala unesena tekućina treba biti dopuna, a ne zamjena za vodu. Savjetuje se izbjegavati gazirana zaslađena pića, alkohol i kofein.
Utjecaj hrane na metabolizam vode
Za metabolizam proteina (bjelančevina) potrebno je sedam puta više vode nego za metabolizam ugljikohidrata. Dijeta bogata proteinima može izazvati prekomjernu dehidraciju, a s njom i gubitak dušika, kalija, fosfora, sumpora i natrija. Poznato je da natrija uglavnom ima u namirnicama životinjskog podrijetla. U ljudi koji se većinom hrane biljnom hranom potrebe za kuhinjskom soli su veće nego u onih koji se hrane namirnicama životinjskog podrijetla (mesoljupci). Biljne namirnice sadrže više kalijevih nego natrijevih soli, no kod ovih drugih unos soli često premašuje dnevne potrebe jer se zanemaruje „skrivena“ sol koju te namirnice već sadrže u sebi.

Sol – važan sastojak organizma

Sol (NaCl) je vitalno važan sastojak tijela baš kao i kisik, voda ili kalij. Natrij je najzastupljeniji kation u krvnoj plazmi, a klorid (Cl-) najzastupljeniji anion. Krv je dakle blago slana.
Natrij je i glavni kation izvanstanične tekućine za koju smo rekli da se dehidracijom prva gubi. Kalij je glavni kation stanične tekućine.
Budući da organizam ne može sam stvoriti sol, čovjek bez natrijeva klorida ne može živjeti pa je stoga moramo unositi hranom i tekućinom. Ljudska krv sadrži 0,9 posto soli koja je nužna za biokemijske reakcije u našim tjelesnim tekućinama, probavu te za podražaje mišića i živaca.
Bez soli se ne bi mogli zbivati brojni procesi u našem organi zmu. Sol ima osobinu da vezuje uz sebe vodu, zato potreba za slanim može upozoravati na neprepoznatu dehidraciju.
Prema svim statistikama, uobičajenom prehranom dnevno se unosi mnogo više soli nego što nam je potrebno (od 8 do 15 grama). Oko 20 posto ukupnoga dnevnog unosa soli unosimo namirnicama koje prirodno sadrže sol (jaja, meso, riba, sirevi). Naknadnim dosoljavanjem hrane kuhinjskom solju unesemo oko 15 posto ukupno unesene soli. Ostatak unosimo gotovom i polugotovom hranom i prerađenim namirnicama. Tu, takozvanu „skrivenu“ sol, gotovo i ne doživljavamo kao slanu i ne ubrajamo je u ukupnu dnevnu količinu preporučenoga dnevnog unosa soli.
Gotovo sav NaCl apsorbira se iz crijeva, izlučuje iz organizma mokraćom, a reapsorbira se u bubrezima. Natrij ima važnu ulogu u regulaciji propusnosti elektrolita i vode i njihova prijenosa kroz staničnu opnu, te u regulaciji podražljivosti stanične opne i bioelektričnog potencijala stanične opne.
Bubrezi reguliraju izlučivanja tekućine iz organizma, i to koncentriranjem ili razrjeđivanjem urina (moć dilucije), već prema potrebi štedi li se voda ili se izlučuje suvišna tekućina. Zadržavanje soli u organizmu (retencija) može nastati pri bolestima bubrega, poglavito onih koje smanjuju filtraciju kroz bubrege ili u bolestima poremećenog bubrežnog krvotoka.

Sol kao izvor joda

Kuhinjska sol služi i kao idealan nosač za jod koji je potreban organizmu za normalan metabolizam i rad štitne žlijezde. Još je 1953. godine donesen Zakon o jodiranju soli i to sa 10 mg kalijeva jodida po 1 kg soli, čime je u to vrijeme bitno smanjena endemska gušavost, no većina uvoznika nije se pridržavala tog propisa. Danas je na snazi Pravilnik o obveznom jodiranju soli sa 25 mg kalijeva jodida po 1 kg soli, čime se uglavnom zadovoljava potreba organizma za jodom.

Sol i koža

Sol potiče prokrvljenost kože, uklanja višak tekućine i nakupljenih štetnih tvari, dubinski čisti, obnavlja i jača kožu, pomaže u održavanju tonusa kože i istodobno opušta cijelo tijelo. Kupke na bazi krupno granulirane morske soli obogaćene opuštajućim eteričnim uljima koriste se u tretmanima relaksacije u SPA centrima.
Dosoljavanje hrane – opasnost za kardiovaskularni sustav
Sol je u malim količinama nužna, a u većim štetna i opasna za organizam. Sol veže vodu i povećava volumen izvanstanične tekućine i automatski podiže krvni tlak koji je jedan od čimbenika rizika za bolesti srca i krvnih žila. Ne zaboravimo da pretjeran i neprimjeren unos soli dodatno opterećuje bubrege koji i sami sudjeluju u regulaciji visine krvnog tlaka. Potreba za solju i dosoljavanjem može značiti neprepoznatu dehidraciju ili manjak nekih minerala u organizmu.
Savjetuje se ne dosoljavati hranu i ne umakati povrće u sol, nego paziti na dovoljan unos vode jer je dehidracija sama po sebi stres za organizam i može potencirati sklonost pojačanome krvnom tlaku. Pazite na to da nam tijekom dana treba najmanje 8 čaša vode, a kad se obilno znojimo ili intenzivno fizički radimo i dvostruko više.

Sol u svakodnevnoj prehrani

Sol je sastavni dio svakodnevne prehrane, a nalazimo je u morskoj vodi, slanim jezerima, a kao kamenu (rudarsku) sol i u podzemnim naslagama. Sol je i jedna od najstarijih prirodnih tvari koje su se koristile za konzerviranje hrane. Morska sol dobiva se isparavanjem morske vode. Ona, osim natrijeva klorida sadrži i druge minerale i njihove soli (kalcij, magnezij, kalij i dr). Sadržaj magnezija u morskoj soli, koji je nužan ljudskom organizmu, ali i drugih elemenata potvrđuje njezinu važnost.Sol se čuva na suhom i tamnom mjestu. Pri kupnji treba paziti na rok trajanja, označenom na deklaraciji jer se stajanjem može smanjiti iskoristivost joda u soli.
Preporuka je dnevni unos soli svesti na 5 miligrama, što je 1 mala (čajna) žlica. Osobama s povišenim krvnim tlakom, poremećajem u radu bubrega i bubrežnim bolestima savjetuje se redukcija na 2,5 miligrama soli na dan. Posebno se savjetuje smanjiti u prehrani namirnice koje već u sebi sadrže „skrivenu“ sol.

Savjetuje se ograničiti u prehrani:

* konzerviranu hranu: konzerviranu ribu, paštete, nareske, konzervirano povrće
* suhomesnate i dimljene proizvode: nareske, šunku, kobasice
* ukiseljeno povrće: kisele krastavce, paprike, masline, lučice
* tvrde sireve jer sadrže zasićenu mast i sol
* slane grickalice: krekere, čips, perece, štapiće, kikiriki  pržen u ulju
* dodatke prehrani: senf, kečap, sojin umak, salatne preljeve, kocke za juhu, gotove juhe
* mineralne vode: gazirane i negazirane jer sadrže dosta natrijevih soli, i ne savjetuju se kod povišenoga krvnog tlaka.

POSTAVI ODGOVOR