Utjecaj ultravioletnog zračenja na starenje kože

0
253

sunanjeNakon stoljeća uživanja u sunčanju suočavamo se s posljedicama prekomjernog izlaganja suncu poput prijevremenog starenja kože, prekanceroznih promjena, kožnih karcinoma i melanoma.
Oko polovine ukupnog solarnog zračenja pripada vidljivom dijelu sunčanog spektra (valne dužine od 400 do 800 nm), oko 40 posto infracrvenom (od 800 do 2500 nm), a samo 10 posto pripada biološki najaktivnijem, ultravioletnom zračenju (od 200 do 400 nm). Prema dužini vala, UV zračenje dijeli se na tri područja: UVA (od 320 do 400 nm), UVB (od 280 do 320 nm) i UVC (od 280 do 200 nm). UVC zračenje ne dopire do zemljine površine, UVB zrake uzrokuju sunčane opekline i tamnjenje, a kod dugotrajnog izlaganja pojavljuju se kronična oštećenja epidermisa, vezivnog tkiva i staničnih membrana. UVA zrake dolaze na površinu zemlje u znatno manjim količinama od UVB zraka, no u većim količinama uzrokuje crvenilo kože i izravnu pigmentaciju, a kod dugotrajnog izlaganja i ubrzano starenje kože.
Nakon apsorpcije UV zračenja u koži, započinje fotokemijska reakcija koja izaziva promjene u funkciji i strukturi stanica, promjene u protoku krvi i pigmentaciji.
Najuočljivija je pojava crvenila (eritema) zbog proširenja krvnih žila u koži, koje se pojavljuje nakon nekoliko sati, može trajati više dana, a mogu se pojaviti i mjehuri ovisno o dozi UV zračenja.
Zbog UV zračenja, epidermis zadeblja i tako se štiti od daljnjeg zračenja, a stimulacijom stanica koje proizvode pigment (melanociti) pojavljuje se tamnjenje kože kao dodatna zaštita.

Prema reakciji na polusatno izlaganje ljetnom sunčevu svjetlu koža se dijeli u šest tipova:

  • tip I – uvijek se pojave opekline, nikada tamnjenje (crvenokosi i svijetlih očiju – potomci Kelta)
  • tip II – obično se pojave opekline, a tamnjenje samo katkad (osobe plave kose i plavih očiju)
  • tip III – opekline se pojavljuju samo katkad, a tamnjenje uvijek
  • tip IV – opekline su vrlo rijetke, a pigmentacije jače nego u tipu III (tamnopute osobe)
  • tip V – izrazito tamnoputi ljudi (Meksikanci, Indijanci)
  • tip VI – izrazito pigmentirana koža (crnci).

U našem podneblju najčešći su tipovi II i III.

Osobe svjetlije puti, svijetle kose i očiju (tipovi I i II) sklonije su oštećenjima kože kod dugotrajne izloženosti UV svjetlu. Promjene su izrazitije na suncu izloženim (fotoeksponiranim) područjima kao što su čelo, obrazi, sljepoočnice, vrat, područje dekoltea, hrptovi šaka i sl. Koža na tim mjestima postaje tanka (atrofična), često crvenkastosmećkaste boje sa žućkastim arealima, „obješena“ s izraženim borama – degenerativnim promjenama koje nazivamo prerano starenje kože ili „photoaging“.
Starenje kože je kompleksan proces u kojem sudjeluju različiti genetski, hormonski i okolišni uplivi. Razlikuje se kronološko starenje (prirodno, intrinsic) i starenje zbog utjecaja čimbenika okoliša (extrinsic), iako se oba procesa često prate i superponiraju.
Smatra se da stvaranje slobodnih radikala ima ključnu ulogu u oba procesa. Pri kronološkom starenju slobo dni radikali se stvaraju u normalnim, prirodnim metaboličkim procesima, dok u prijevremenom ekstrinzičnom starenju nastaju zbog utjecaja vanjskih čimbenika kao što su izlaganje UV svjetlu, pušenje i konzumacija alkohola. Najmanje polovina svih oštećenja kože uzrovanih UV zračenjem pripisuje se UV induciranom stvaranju slobodnih radikala. Teorija koja proces starenja kože objašnjava formacijom slobodnih radikala nastala je 1956. godine i danas je gotovo općenito prihvaćena.
Slobodni radikali su visokoreaktivne molekule s neparnim brojem elektrona koje se generiraju iz kisika, oštećuju različite stanične strukture kao što su DNK (dezoksiribonu-kleinska kiselina), stanične opne i bjelančevine te mogu izazvati upalu koja ima dodatnu ulogu u starenju kože.
Organizam posjeduje obrambene mehanizme protiv slobodnih radikala kao što su antioksidativni enzimi (dismutaze, katalaze, peroksidaze) te neenzimatske molekule (vitamin E, vitamin C, glutation itd). Oni smanjuju količinu i neutraliziraju slobodne radikale. Sa starenjem ti obrambeni mehanizmi slabe, a ako je proizvodnja slobodnih radikala ista ili pojačana, ubrzava se proces starenja kože.
Iz te pretpostavke došlo se na ideju da bi lokalna primjena antioksidansa mogla neutralizirati neka djelovanja slobodnih radikala i tako spriječiti starenje kože.
Topički antioksidansi koji su trenutačno na tržištu namijenjeni su prevenciji kronološkog starenja, starenja induciranog UV zračenjem, smanjenju bora i crvenila nakon nekih laserskih tretmana.
Enzimatski i neenzimatski lokalni antioksidansi pospješuju cirkulaciju u koži, smanjuju crvenilo i otok, pospješuju umnožavanje fibroblasta smanjujući bore i „obješenost“ kože.
Brojni različiti agensi koriste se dugo vremena kao antioksidansi u različitim kozmetičkim pripravcima.
Najčešće se koriste vitamini – A, C, E, niacinamid i sl., ali i različiti biljni pripravci poput zelenog čaja, ginka, nara, itd.
Antioksidansi su u pravilu vrlo nestabilni te je bitna stabilizacija pripravka kako bi se izbjegla oksidacija prije resorpcije u kožu. Nužno je da pripravak bude apsorbiran u aktivnoj formi da bi mogao postići željene efekte.
Vitamin A i njegovi derivati (tazaroten, tretinoin) poboljšavaju hidriranost, odnosno reguliraju i optimiziraju sadržaj vode u koži, a imaju i antioksidativna svojstva. Studije su pokazale da mogu smanjiti broj i intenzitet sunčanih pjega (lentigo) i solarnih keratoza te da pospješuju imunološku funkciju epidermisa.
Vitamin C je potentni antioksidans, ali također pospješuje proizvodnju kolagenih vlakana te se koristi u prevenciji i terapiji bora. Ima i fotozaštitna svojstva dokazana studijama in vivo i in vitro – smanjuje crvenilo nakon izlaganja UVA i UVB zrakama. Dodavanje C vitamina kremama za zaštitu od sunca pojačava njihov zaštitni učinak. Do sada su dvije studije pokazale pozitivan učinak lokalne primjene C vitamina na bore i druge znakove preranog starenja kože, uz vrlo rijetke nuspojave kao što su peckanje i žarenje nakon aplikacije ili kontaktni dermatitis.
Vitamin E (tokoferol) normalno je prisutan u koži, posjeduje antioksidativna i fotozaštitna svojstva. Dokazano je da kreme sa od 5 do 8 posto tokoferola znatno poboljšavaju znakove prijevremenog starenja kože u usporedbi s placebom.
Studije su pokazale da aplikacija 5 posto E vitaminske kreme pod okluzivnim zavojem stavljene 24 sata prije izlaganja suncu blokiraju enzime koji razgrađuju elastin u koži.
Dekspantenol je analog pantotenske kiseline koja je nužna za normalnu funkciju epidermisa. Djeluje kao „ovlaživač“, poboljšava hidrataciju rožanog sloja epidermisa, smanjuje transepidermalni gubitak tekućine, čini kožu mekanom, elastičnom i glatkom. Posjeduje i antiupalna svojstva, umanjuje simptome iritacije kao što su suhoća, hrapavost, ljuštenje, crvenilo i svrbež.
Novija istraživanja pokazuju da kombinirana aplikacija različitih antioksidansa u istom pripravku pojačava njihovu učinkovitost, a kombinacija C i E vitamina pojačava i fotozaštitu.
Pripravci sadrže i uobičajene UV filtre, a kreme koje sadrže UVA i UVB filtre inkorporirane u liposome osiguravaju dugotrajnu zaštitu i vodootpornost.

POSTAVI ODGOVOR

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.