ŠTO ZNATE O UMORU? Približava se doba korištenja godišnjih odmora. Zašto nam je uopće potreban, zašto i kako nastaje umor i kako ga prepoznati.
ŠTO JE TO UMOR I ZAŠTO NASTAJE?
Umor je popratna pojava svake čovjekove aktivnosti koja smanjuje njegovu radnu produktivnost i negativno utječe na stav prema radu. Umor je zapravo mješavina subjektivnih osjećaja i objektivnih promjena koje djeluju na radni učinak.
S obzirom na vrstu rada umor može biti psihički kao posljedica intelektualnog rada i tjelesni koji je posljedica fizičkog opterećenja pojedinih mišićnih skupina ili čitavog tijela (opći umor).
S obzirom na brzinu nastajanja razlikujemo akutni i kronični umor. Prve znakove umora često je teško objektivno utvrditi, a upravo je to važno za ona zanimanja u kojima je potrebna velika koncentracija. Neki znakovi umora se neprimjetno akumuliraju i pokazuju tek nakon duljeg vremena.
TEORIJE O NASTANKU UMORA
Klasične teorije umor lokaliziraju pretežno periferno u aktivnom organu i smatraju da su te lokalne (prije svega kemijske promjene) uzrok umora. To su:
1. Teorija intoksikacije tj. nakupljanje razgradnih produkata tijekom rada.
2. Teorija ugušenja: nedostatak kisika potrebnog za razgradnju.
3. Teorija iscrpljenja: nedostatak tvari čijom se razgradnjom dobiva energija za obavljanje rada.
Danas većina autora smatra da se glavna komponenta umora sastoji u kompleksnim promjenama središnjeg živčanog sustava čija je priroda još nepoznata. Pretpostavlja se da se radi o promjenama u retikularnoj i limbičkoj sferi mozga koje obje reguliraju cjelokupnu razinu moždane aktivnosti pa prema tome i funkcionalno stanje cijelog organizma.
AKO STE PRIMIJETILI:
– opadanje kritičnosti u radu,
– slabljenje pažnje,
– promjenu ponašanja i raspoloženja (razdražljivost, lakše uzbuđivanje, sukobi sa okolinom), tada se kod vas javljaju subjektivni znakovi umora.
Objektivni znakovi umora očituju se u:
– smanjenju radnog učinka,
– spontanim prekidima radne aktivnosti,
– učestalom mijenjanju brzine rada,
– funkcionalnim promjenama različitih organa (povećana potrošnja energetskih rezerva),
– poremećajima psihomotorne spretnosti (slabija koordinacija pokreta, pojava suvišnih pokreta tijekom obavljanja rada).
POSLJEDICE UMORA
Sa stajališta proizvodnje: smanjenje radnog učinka
s fiziološkog stajališta: kemijske i funkcionalne promjene organizma (npr. porast mliječne kiseline u mišićima, hipoglikemija)
sa psihološkog stajališta: osjećaj iscrpljenosti, bezvoljnosti, razdražljivosti i promjenjivog raspoloženja.
ŠTO NAJČEŠĆE DOVODI DO UMORA?
– slaba organizacija rada
– neprikladno radno mjesto
– dugotrajan i naporan rad
– slaba prehrana
– bolest radnika
– nemotiviranost za rad
– loši međuljudski odnosi u radnom kolektivu
– nezadovoljstvo u privatnom životu.
IZBJEGAVAJTE PREKOVREMENI RAD
Brojna ispitivanja o odnosu trajanja radnog vremena i umora su pokazala da je spontana brzina rada veća što je radni dan kraći. Radnik se tijekom dugog radnog dana aktivno brani od umora češćim prekidima rada i sporijim tempom rada. Produživanjem radnog vremena značajno se povećava negativno djelovanje umora. Za vrijeme umora produktivnost je niska, a energetska potrošnja povećana. Zato je i korist od skraćivanja radnog vremena to veća što je rad teži i što više umara.
Nagomilavanje umora tijekom godina dovodi do trošenja organizma i skraćivanja radnog života. Zbog toga se ne preporuča prekovremeni rad jer on neminovno dovodi do nagomilavanja umora i iscrpljenja organizma. Sprječavanje umora jedan je od najvažnijih problema psihofiziologije rada.
