Ugljeni hidrati obezbeđuju najveći deo energije u svakoj ishrani.U normalnoj ishrani treba da obezbede od 55-65% dnevnih potreba.Biljke stvaraju ugljene hidrate iz ugljen dioksida i vode pomoću svog pigmenta hlorofila, pri tome stvorene ugljene hidrate ugrađuje sunčeva energija.Taj proces naziva se fotosinteza.Tako stvorenih ugljenih hidrata služi za izgradnju strukture biljke, zatim za stvaranje novih ćelija i za rast.Nešto se deponuje u biljkama kao rezerva ugljenih hidrata u vidu raznih vrsta šećera i skroba.Ta rezerva služi kao energetska potreba čoveka i životinja, koji koriste pojedine delove biljke lišće, koren, plodove u ishrani.Postoji organskih jedinjenja koji imaju isti sastav a nisu ugljeni hidrati to su:formaldehid, sirćetna kiselina, mlečna kiselina.Fizička karakteristika ugljenih hirata su laka rastvorljivost u vodi, teža u alkoholu a ne rastvara se u etru.Ugljeni hidrati imaju sladak ukus, ali je različit u raznih monosaharida i disaharida.Najslađi ukus ima voćni sećer fruktoza, dok je ukus grožđanog šećera-glikoze manji od trščanog šećera, a najmanji u mlečnog šećera-laktoze.
Ugljeni hidrati mogu se svrstati u tri grupe:
Monosaharidi, oligosaharidi, polisaharidi. U prirodi postoje mnogobrojni ugljeni hidrati, ali se samo neki od njih se nalaze i koriste u ljudskom organizmu.