Uvod
Grlić (vrat) maternice (cervix uteri) je najniže smješteni dio maternice, koji strši u vaginu. Od raka ženskog spolnog sistema, rak vrata maternice (cervikalni rak) je drugi najčešći kod svih žena a najčešći u mlađih žena. Obično pogađa žene u dobi između 35-55 godina. Ovaj rak može biti izazvan virusom (humanim papilomavirusom), koji se može prenijeti tokom spolnog odnosa.
Po svemu sudeći, opasnost od raka vrata maternice povećava se što je žena u doba prvog spolnog odnosa bila mlađa i sa porastom broja spolnih partnera. Neredovito odlaženje na Papa test također povećava opasnost.
Oko 85% raka vrata maternice su karcinomi pločastih stanica (skvamozni karcinom, plano-celularni karcinom, op. prev), koji se razvijaju u pločastim, plosnatim stanicama nalik na stanice kože, koje prekrivaju vanjsku površinu vrata maternice. Većina drugih vrsta raka vrata maternice razvija se od stanica žlijezda (adenokarcinomi) ili od kombinacije ovih vrsta stanica (adenoplanocelularni karcinom).
Rak vrata maternice može prodrijeti duboko ispod površine vrata maternice, ući u bogatu mrežu malih krvnih i limfnih žila koje oblažu unutrašnjost vrata maternice i proširiti se zatim u druge dijelove tijela. Na taj način, rak se širi u udaljena područja kao i u područja u blizini vrata maternice.
Faktori rizika za razvoj raka maternice
Menopauza nakon 52 godine života
Poremećaji menstruacije (poput obilnog krvarenja, točkastog krvarenja između menstrualnih krvarenja ili duga razdoblja bez krvarenja)
Ako je žena nerotkinja
Izlaganje visokoj razini estrogena (glavnog ženskog spolnog hormona) koja je posljedica stvaranja i lučenja estrogena iz tumora ili uzimanja lijekova koji ga sadrže u velikim dozama, uključujući i nadomjesno liječenje estrogenom bez progesterona nakon menopauze
Liječenje tamoksifenom
Debljina
Visoki krvni pritisak (hipertenzija)
Šećerna bolest (dijabetes)
Simptomi i dijagnoza
Simptomi mogu biti tačkasta krvarenja između menstruacija ili krvarenje nakon spolnog odnosa. Žena ne mora osjetiti nikakvu bol niti simptome sve do kasnih stadija bolesti, ali rutinskim Papa testom može se rano otkriti rak vrata maternice. Rak vrata maternice započinje polaganim, napredujućim promjenama unutar normalnih stanica te mu može trebati nekoliko godina da se razvije. Napredujuće promjene mogu se vidjeti mikroskopom na stakalcima na kojima su stanice uzete tokom Papa testa. Patolozi opisuju ove promjene kao stadije u rasponu od normale do invazivnog raka.
Rezultati Papa testa: Stadiji raka vrata maternice
Normalan
Minimalna displazija vrata maternice (rane promjene koje još nisu zloćudne)
Teška displazija (kasne promjene koje još nisu zloćudne)
Carcinoma in situ (rak ograničen na vanjski sloj vrata maternice)
Invazivni rak
Papa test može tačno i jeftino otkriti i do 90% raka vrata maternice, čak prije razvoja simptoma. Kao posljedica toga, broj smrti uzrokovanih rakom vrata maternice smanjio se za više od 50% od uvođenja Papa testa. Doktori često preporučuju ženama da prvi Papa test naprave kada postanu spolno aktivne ili kada navrše 18 godina te da ga je najbolje napraviti svake godine. Ako su rezultati testa bili normalni 3 godine zaredom, žena može zakazati Papa test svake 2 ili 3 godine sve dok ne promijeni svoj način života. Kada bi sve žene redovito radile Papa test, smrtnost od ove vrste raka mogla bi se iskorijeniti. Međutim, gotovo 40% američkih žena ne izvode test redovno.
Ako se tokom ginekološkog pregleda na vratu maternice nađe izraslina, ranica ili drugo sumnjivo područje, ili ako je Papa test pokazao nenormalnost ili rak, doktor izvodi biopsiju. Uzorak tkiva obično se uzima tokom kolposkopije, pri kojoj doktor koristeći cjevasti instrument sa povećalom na kraju (kolposkop) pažljivo pregledava vrat maternice kako bi izabrao najbolje mjesto za biopsiju.
Izvode se dvije vrste biopsije: „punch“ biopsija, pri kojoj se „uštipne“ mali komadić vrata maternice koji je prethodno prikazan i odabran kolposkopom i endocervikalna kiretaža (kod nas je uobičajeniji izraz ekskohleat) kod koje se tkivo koje se ne može vidjeti postruže iz kanala vrata maternice. Izvođenje obaju vrsta biopsija nije jako bolno niti dovodi do jačeg krvarenja a obje vrste zajedno pružaju dovoljnu količinu tkiva patologu, koji postavlja dijagnozu. Ako dijagnoza nije jasna, doktor izvodi konizaciju kod koje se uklanja veći dio tkiva. Ova se vrsta biopsije obično izvodi ambulantno, ekscizijom pomoću elektrohirurške omče (LETZ).
Ako žena ima rak vrata maternice, slijedeći postupak je određivanje tačne veličine i proširenosti, što nazivamo određivanjem kliničkog stadija (i kod nas je za ovaj postupak uobičajen engleski izraz stageing). Određivanje kliničkog stadija započinje ginekološkim pregledom i nizom pretraga (cistoskopijom, Rtg slikama prsnog koša, IVU (intravenskom urografijom), sigmoidoskopijom) kojima se utvrđuje je li se rak vrata maternice proširio u područja u blizini ili u udaljenije dijelove tijela. Mogu se učiniti i druge pretrage, poput CT-a, klisura barijevog kontrasta te slikanja kosti i jetre, što ovisi o okolnostima.
Liječenje
Liječenje ovisi o kliničkom stadiju raka. Ako je rak ograničen na vanjski sloj vrata maternice (carcinoma in situ), doktor često može rak odstraniti u potpunosti odstranjujući dio vrata maternice skalpelom ili LETZ metodom.
Ovo liječenje očuva ženinu sposobnost rađanja. Budući da se rak može ponovno pojaviti, doktori savjetuju ženama da se redovno kontroliraju i izvode Papa test svaka 3 mjeseca tokom prve godine nakon zahvata a nakon toga svakih 6 mjeseci. Ako žena ima karcinom in situ a ne planira imati djece, može joj se preporučiti odstranjenje maternice (histerektomija).
Ako je rak jače uznapredovao, potrebna je histerektomija uz odstranjenje okolnih tkiva (radikalna histerektomija) i limfnih žlijezda. Kod mlađe žene se normalni funkcionalni jajnici ne odstranjuju.
Terapija zračenjem također je vrlo djelotvorana za liječenje raka koji se nije proširio izvan područja zdjelice. Premda zračenje obično izaziva neznatne ili uopće ne izaziva rane probleme, može iritirati završni dio debelog crijeva i vaginu. Može doći do oštećenja mokraćnog mjehura i završnog dijela debelog crijeva a jajnici obično prestaju funkcionisati.
Kada se rak proširio izvan zdjelice, ponekad se preporučuje kemoterapija. Međutim, samo 25% do 30% liječenih žena može očekivati učinak a i on je obično privremen.
