Saznajte sve što Vas interesuje o Trudnoći - Majčino Mleko, Dojenje, Ishrana Bebe

dijagnostika
anorectalDijagnostika bolesti anorektuma

Anamneza:

otežan ili onemogućen prolaz stolice
bol za vreme defekacije
izbacivanje sluzi ili gnoja van ili za vreme defekacije
osećaj pritiska i napetosti u perineumu
izmene u normalnom ritmu defekacije
nemogućnost zadržavanja stolice
osećaj ispadanja čmara za vreme napinjanja trbušne muskulature
svrab i peckanje u okolini čmamog otvora
bol u perinealnom predelu, analnom otvoru i oko njega
povišena temperatura, groznica, pulsiranje i bolna osetljivost perine- uma
lažne dijareje

Inspekcija: flsura ani, spoljnji hemoroidi, prolapsus recti, flstula (veći broj fistula - ulc. kolitis, Kron). Palpacija: perianalni i periproktalni apsces.

Opširnije...  
prostataSvaki muškarac u zrelim godinama trebao bi se upoznati sa značenjem pojma PSA radi očuvanja vlastitog zdravlja. PSA je ustvari bjelančevina koju stvaraju stanice prostate. Izlučuje se prilikom ejakulacije u sjemenoj tekućini i održava spermije spremnima za oplodnju između ejakulacije i kontakta s jajnom stanicom.

Zanimljivo je spomenuti okolnosti u kojima je PSA otkriven.

Dogodilo se to slučajno, davne 1966. godine, prilikom istraživanja za potrebe kriminalističke identifikacije. Njegova medicinska važnost kao tumorskog biljega otkrivena je tek desetak godina kasnije.
Tumorski biljezi su spojevi koji se stvaraju u tumorskim stanicama ili nastaju uslijed njihovog rada. Jasno je da se porast razine tih supstanci u krvi može povezati s porastom mase stanica koje uzrokuju njihovo stvaranje.
PSA (prostata specifični antigen) je tumorski biljeg za prostatu. Stvara se samo u prostati pa je ujedno i specifičan za sve promjene u njoj.
Povećanje prostate, a time i povećanje razine PSA, moguće je uočiti i kod dobroćudnih bolesti prostate kao što su upala (prostatitis) ili adenom prostate.
Radi olakšavanja dijagnostike oboljenja prostate, uz vrijednost ukupnog PSA (tPSA) uveden je i dodatni parametar, tzv. fPSA (slobodni PSA, slobodna frakcija PSA). Mjeri se u slučaju laganog povišenja razine PSA. Odnos fPSA i PSA kazuje liječnicima dodatan važan podatak potreban u dijagnostici bolesti prostate.
Zanimljivo je da je PSA prisutan u krvi svih muškaraca i da mu se razina tijekom starenja povisuje.
Opširnije...  
artritis_mArtritis u osnovi označava svaku upalu zgloba ili njegove bliže okoline, bez obzira na uzrok. Tako danas poznajemo više od 100 različitih vrsta artritisa, a s tim i različitih uzroka upale. Koliko je ta skupina oboljenja značajna govori i podatak da gotovo svaki treći stanovnik Hrvatske pati od nekog oblika artritisa (uključujući i djecu).
Pojednostavljeno govoreći većinu artritisa možemo podijeliti u dvije velike skupine. Prva su reumatološki, koji u svom temelju imaju neki autoimuni poremećaj, te poradi njega dolazi do razvoja upale. To će reći da zbog nasljeđene predispozicije ili nečeg drugog dolazi do greške u imunom odgovoru organizma koji tada ne prepoznaje jedno tkivo kao svoje (najčešće ovojnicu zgloba), te ga napada, uzrokujući na taj način upalnu reakciju, bolove, a s vremenom i trajna oštećenja, a u posebno izraženih slučajeva i deformacije jednog, više ili svih zglobova. Koliko je kompleksan problem dijagnostike i liječenja ovih bolesti pokazuje i činjenica da je za njih rezervirana i posebna grana medicine, koju nazivamo reumatologija. Druga grupa artrititsa jesu degenerativni artritisi, a danas ih nazivamo osteoartritisima, dok je do nedavno u upotrebi bio naziv artroza.
Opširnije...  

kako_se_dijagnosticiraju_nasljedne_i_metabolicke_bolesti_medium

Možete li nam reći gdje se u Hrvatskoj mogu dijagnosticirati nasljedne i metaboličke bolesti?

Za većinu nasljednih metaboličkih bolesti dijagnostika započinje kada liječnik na temelju kliničkih simptoma posumnja na neku od ovih rijetkih bolesti. Iza toga najčešće slijedi opsežnija specijalistička obrada bolesnika i osnovna laboratorijska dijagnostika u najbližoj zdravstvenoj ustanovi ili bolnici. Zatim se ovisno o rezultatima pretraga, bolesnik upućuje u specijalizirane centre u kojima postoji iskustvo u dijagnostici i liječenju nasljednih metaboličkih bolesti, a  uzorci se u najvećem broju slučajeva dalje obrađuju u Kliničkom zavodu za laboratorijsku dijagnostiku Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Put do dijagnoze ponekad je i dug, a ona je uvijek rezultat timskog rada i suradnje liječnika i laboratorijskog osoblja. Manji broj nasljednih metaboličkih bolesti dijagnosticira se u okviru prihvaćenog progama novorođenačkog probira koji se u Hrvatskoj provodi jedino u Laboratoriju za novorođenački probir koji je dio Klinike za pedijatriju Kliničkog bolničkog centra Zagreb.

Koje su specifičnosti Laboratorija za dijagnostiku nasljednih i metaboličkih bolesti?

Specifičnosti ove laboratorijske dijagnostike proizlaze iz činjenice da nasljedne metaboličke bolesti čini skupina od gotovo 600 bolesti, koje se u najvećem broju slučajeva javljaju vrlo rijetko.

Laboratorijske pretrage kojima je moguće suzitii dijagnostičku sumnju, najvećim dijelom se ne mogu automatizirati i zahtijevaju dugotrajnu pripremu uzorka. Za provođenje većeg broja analiza potrebna su specifična znanja i vještine laboratorijskog osoblja, kao i posebna laboratorijska oprema. Izmjerene vrijednosti  su korisne jedino ako se tumače uzimajući u obzir dostupne podatke o bolesniku i vremenu uzimanja uzorka. Zato liječnici nastoje racionalno odabirati specifične pretrage kojima se bolesti u koje se posumnjalo dokazuju odnosno isključuju.

Posljednjih godina Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku i Klinički bolnički centar Zagreb uložili su znatne napore kao bi dijagnostika velikog dijela ovih rijetkih bolesti bila što dostupnija bolesnicima iz cijele  Hrvatske. Unatoč tome, moramo biti svjesni da bi za postavljanje svih konačnih dijagnoza laboratorij morao biti spreman provoditi više od 2.000 različitih specifičnih analiza. Takve idealne mogućnosti nema niti jedan laboratorij u svijetu. Želim naglasiti da pretrage koje danas nisu dostupne u Hrvatskoj postoje u inozemstvu. Unutar stručne i znanstvene  međunarodne zajednice koja se bavi nasljednim metaboličkim bolestima postoji veliko razumijevanje i spremnost za pomoć i suradnju.

Kakvi se sve uzorci zaprimaju u ovom laboratoriju?

Laboratorijska dijagnostika najčešće započinje iz uzoraka mokraće i krvi u kojima se mjere promjene razine i odnosa tvari koje su posljedica poremećaja u metaboličkim putevima. Ovisno o kliničkim simpotmima, ponekada je odmah potrebno analizirati i cerebrospinalnu tekućinu (likvor). U kasnijoj fazi dijagnostike, često je potrebno iz krvi unutar nekoliko sati izdvojiti samo određene stanice (leukocite ili eritrocite), kako bi se izmjerila preostala aktivnost enzima odgovornog za nastale promjene.

Za postavljanje nekih konačnih dijagnoza neophodna je i stanična kultura fibroblasta kože te bioptati mišića ili jetre koji se moraju nakon uzimanja na odgovarajući način pohraniti i dostaviti do laboratorija. Osim za postavljanje dijagnoze, uzorci  pristižu i za kontrolu liječenja sve većeg broja bolesnika od različitih nasljednih metaboličkih bolesti. Svi uzorci iz drugih centara šalju se u laboratorij isključivo brzom poštom.

Iz kojih centara tj. bolnica dolazi najviše uzoraka za dijagnostiku?

Najviše uzoraka dolazi iz Kliničkih bolničkih centara. No uzorke nam šalju liječnici iż različitih zdravstvenih ustanova iż svih dijelova Hrvatske. To je posljedica povećane informiranosti i kontinuirane edukacije o nasljednim metaboličkim bolestima, te činjenice da je moguće liječenje sve većeg broja ovih bolesti.

Da li je više uzoraka za dijagnostiku kod djece ili kod odraslih?

U velikom broju nasljednih metaboličkih bolesti klinički simptomi vidljivi su već u dječjoj dobi, stoga najveći broj uzoraka upućuju pedijatri.  Procjenjuje se da bar oko 1 posto sve novorođenčadi boluje od neke nasljedne metaboličke bolesti. No treba napomenuti da je jedno od obilježja ovih bolesti mogućnost očitovanja u bilo kojoj životnoj dobi, pa u laboratorij stižu i uzorci odraslih osoba.

Slažete li se da se bolesnici kada je riječ o rijetkim bolestima često susreću sa raznim problemima, npr. neprepoznavanjem bolesti tj. kasnim dijagnosticiranjem bolesti?

U potpunosti se slažem s Vama. Jedan od najvećih problema ovih bolesnika i njihovih obitelji je postavljanje dijagnoze. Pojedinačno su te bolesti vrlo rijetke, tako da  iskustvo imaju uglavnom veći specijalizirani centri. Zbog toga se  bolesnici često ne prepoznaju ili se prepoznaju prekasno za odgovarajuće dostupno liječenje.

Možete li objasniti što je to novorođenački probir ili skrining?

To je jedan organizacijski oblik provođenja dijagnostike nasljednih metaboličkih bolesti koji se počeo provoditi od 1962. godine i u velikom broju zemalja je postao obavezna mjera zdravstvene zaštite. Cilj mu je svako novorođenče neke zemlje ili regije testirati na određene nasljedne metaboličke bolesti prije nego se pojave simptomi i bolest ostavi posljedice.

Provodi se tako da se već u rodilištu svakom novorođenčetu nakapa nekoliko kapi krvi na filter papir i uzorak odmah pošalje u laboratorij koji se bavi takvom dijagnostikom. Treba naglasiti da je to samo probir. Odnosno, ako rezultat analize bude pozitivan, to ne znači odmah i potvrdu dijagnoze, nego potrebu hitne provjere postavljene sumnje specifičnim  laboratorijskim pretragama. Ovakav pristup dijagnostici je složen i podrazumijeva dobru suradnju rodilišta, laboratorija, pedijatara, roditelja,  zdravstvenih službi i državnih institucija.

Koje bolesti su kod nas obuhvaćene novorođenačkim probirom?

Do sada je u Hrvatskoj u okviru novorođenačkog probira otkriveno i izliječeno 370 djece, a testiranje se provodi samo na dvije nasljedne metaboličke bolesti. Od 1978. godine pretražuje se na nasljedni metabolički poremećaj razgradnje aminokiseline fenilalanina, fenilketonuriju, a od 1985. godine i na konatalnu hipotireozu, bolest smanjene funkcije štitne žlijezde. Za testiranje većeg broja bolesti iż uzorka kapi krvi neophodna je osjetljiva tehnologija tandemske spektrometrije masa koja se u razvijenim zemljama koristi već dulje od 10 godina.

Prije dvije godine pokrenuta je donacija tvrtke „dm” kojom su se prikupila sredstva za kupnju tandemskog spektrometra masa koji će u Kliničkom bolničkom centru Zagreb služiti prvenstveno za proširenje novorođenačkog probira u Republici Hrvatskoj. Osim toga, korištenje te tehnologije povećat će dijagnostičke mogućnosti i za one nasljedne metaboličke bolesti koje neće biti obuhvaćene novorođenačkim probirom.

Znači li to da će se u budućnosti situacija promijeniti te da će novorođenački probir biti organiziran za više od dvije bolesti?

To je cilj svih koji su uključeni u nastojanja da se novorođenački probir U Hrvatskoj dovede na razinu razvijenih zemalja. U Kliničkom bolničkom centru Zagreb stvoreni su laboratorijski i stučni uvjeti te je u planu  proširenje testiranja na dvadesetak bolesti. No, kao što sam već naglasila, provođenje proširenog novorođenačkog probira organizacijski je zahtjevno, a odgovarajuća laboratorijska dijagnostika je samo dio sustava koji treba uspostaviti.

 

 
Loeys - Dietzov sindrom se karakteriše aneurizmom (proširenjem) aorte kod dece. Aneurizme u ovom sindromu mogu ruptuirati ranije, odnosno kod manjih proširenja, nego što je to slučaj kod drugih tipova aneurizmi. Zato je veoma važna rana dijagnostika i lečenje ovog sindroma.

Uzrok nastanka

Uzrok sindroma je genetska mutacija koja dovodi izmene receptora za TGF-beta i nasleđuje se autozomno dominantno.

Klinička slika

Za ovaj sindrom je najkarakterističnija aneurizma aorte, ali obolela deca imaju i karakterističan izgled - veliki razmak između očiju, rascep nepca i resice, česta je i kraniosinostoza (rana fuzija kostiju lobanje).  U nekim slučajevima se još na rođenju otkrivaju pormećaji na srcu, mozgu, kičmi i kostima. Simptomi koji se javljaju usled postojanja aneurizme - tok je često oligosimptomatski, ili dominira insuficijencija koronarnih, cerebralnih (moždanih) i perifernih arterija ili dugotrajan bol u grudima, obično tup. Rezultat je pritiskanja organa ili erozije okolnog mišićno - skeletnog sistema. Uz navedene, i znaci kompresije medijastinuma (sredogruđa) mogu da ukažu na aneurizmu. Tako zbog pritiska i oštećenja disajnih puteva mogu nastati: otežano disanje, kašalj, iskašljavanje krvi, sviranje u grudima, devijacija traheje i pulsiranje larinksa. Usled pritiskanja jednjaka nastaje otežano gutanje. Kompresija gornje šuplje vene uzrokuje otok i modrilo glave i vrata. Kompresija levog laringealnog rekurentnog nerva dovodi do promuklosti, nerva vagusa usporen rad srca, a frenikusa paralizu dijafragme. Aneurizme su sklone ranoj rupturi, zato je važno da se sindrom što pre dijagnostikuje.

Dijagnoza

Postavlja se na osnovu kliničke slike, pregleda, rendgenografije srca i pluća, CT-a (skener) ili NMR-a (nuklerana magnetna rezonanca) i genetskih ispitivanja.

Lečenje

Jedini način lečenje je hirurška korekcija aneurizme.

 

T002095Hirurški pristup s izokinetičkom dijagnostikom i rehabilitacijom ključ je uspeha u lečenju artroze kuka
U zavisnosti od životnog doba, sve više ljudi pati od bolova i ograničenja kretnji u zglobu kuka, što upućuje na to da su bolesti kukova danas vrlo česte i imaju više uzroka.
Oštećenje zgloba kuka ne nastupa preko noći nego je posljedica dugotrajnih poremećaja biomehaničkih odnosa u funkciji zgloba. Način života, nepravilna ishrana, veća tjelesna težina i smanjena dnevna tjelesna mišićna aktivnost samo su neki od razloga koji dovode do poremećena odnosa snaga između mišićnih grupa koje pokreću zglob kuka s jedne strane, a s druge uzrokuju preopterećenje zglobne hrskavice i ligamenata. Sve to dovodi do razvoja artroze i smanjenja pokretljivosti, uz progredirajuću bol u zglobu kuka.
Kuk je zglob koji obavija, uvjetno rečeno, najjača mišićna masa u odnosu na cijeli organizam, pa je potpuno jasno da svaki poremećaj snage ove muskulature dovodi do snažna negativnog djelovanja na hrskavicu zgloba. Bol, kao dominantan osjet, postaje sve jača, sve više smanjujući aktivnost zgloba kuka. Paralelno sa smanjenjem aktivnosti ljudski organizam instiktivno počinje štedjeti oštećeni zglob, što indirektno izaziva daljnje biomehaničke poremećaje statike zdjelice i kralježnice. To nadalje dovodi do daljnjeg oštećenja hrskavice zgloba i do postupna razvoja izražene artroze kuka. Konačno je stanje teška artroza kuka koja u kombinaciji s izraženom hipotrofijom muskulature kuka i natkoljenice, zbog smanjene aktivnosti, izaziva sve jače bolove, izrazito lošu pokretljivost te konačno dovodi do stanja kada je neizbježna ugradnja umjetnog kuka.
Koksartroza je, dakle, oboljenje koje se manifestira na dva, inače sinergistički djelujuća sustava, dakle sustava koji se nadopunjuju. S jedne strane dolazi do poremećaja rada mišićnog sustava s atrofijom muskulature, a s druge do uništenja zglobne hrskavice s razvijenom artrozom kuka. Posve je jasno da u liječenju oboljelog kuka moramo liječiti oba sustava na zadovoljavajući način, jer tek tada možemo očekivati dobre konačne rezultate.
Optimalno najbolji i najbrži ciljani oporavak kod oboljelih kod kojih je artroza kuka dovela do ugradnje umjetnog kuka može se postići:
* sinergističkim djelovanjem izokinetičke dijagnostike i terapije preoperativno,
* operativnim zahvatom ugradnje umjetnog kuka,
* nastavkom primarne postoperativne rehabilitacije u jednom od rehabilitacijskih centara,
* ponovnim izokinetičkim programom ciljane rehabilitacije mišićnih skupina oboljelog kuka.
Poremećena biomehanička funkcija rada mišića
Artroza kuka (koksartroza) danas predstavlja sve češći problem i počinje se javljati u sve ranijoj dobi, najviše zbog drastična smanjenja ozbiljnije tjelesne aktivnosti i navike dugotrajna sjedenja.
U jednom od prošlih brojeva prezentirali smo općenitu važnost izokinetičke dijagnostike i rehabilitacije u sprječavanju ili rehabilitaciji poremećene funkcije mišića i zglobova. Danas ćemo posebno pojasniti izrazite prednosti timskog pristupa u liječenju artroze kuka kada je već postavljena opravdana indikacija za zamjenu zgloba kuka endoprotezom. Kada govorimo o timskom pristupu, mislimo na ključnu suradnju liječničkog tima koji će obaviti operativni zahvat ugradnje endoproteze i tima liječnika specijaliziranih za izokinetičku dijagnostiku i rehabilitaciju.
Ako znamo da je ključni razlog oštećenja hrskavice zgloba s nastankom artroze upravo poremećena biomehanička funkcija rada mišića, jasno je da je u ozbiljno oštećenom zglobu krajnje narušena sposobnost pokreta i rada mišića. Daljnjim ograničavanjem kretanja zbog pojave boli u zglobu napreduju i oštećenje zgloba i gubitak mišićne snage sve do potpune nemogućnosti pokreta. U dijelu tijela koji se ne može kretati onemogućen je i rad mišića. Mišići, koji iz bilo kojeg razloga ne mogu obavljati prirodnu aktivnost, brzo gube snagu i radnu sposobnost te se razvija atrofija.
Isto se događa i kod artroze kuka. Najprije dolazi do velikog gubitka snage mišića koji savijaju nogu u kuku, što se često počinje manifestirati bolom u preponi. Druga je mogućnost pojava boli na boku kod napora, tj. kod preopterećenja zbog iritacije zglobnih elemenata i na pritisak, primjerice pri ležanju na boku. Ako je stanje uznapredovalo, počinje se javljati i mehaničko ograničenje pokreta u kuku uz jake bolove, kada je nužno razmotriti ugradnju endoproteze.
Vratiti pokret i stabilnost operisanom zglobu
Ugradnjom endoproteze zamjenjuje se oštećeni i bolni zglob. Važnost kvalitetna operativnog zahvata, koji uključuje i pravilan izbor endoproteze za svakog pacijenta, ne treba osobito naglašavati, ali treba istaknuti da je uspješnom operacijom riješen samo dio problema, tj. uklonjen je bolan i mehanički nepokretan zglob, i zamijenjen neosjetljivim, pasivno pokretnim umjetnim materijalom.
Drugi je ključni dio problema vratiti pravilan pokret i stabilnost zglobu operiranog kuka, ali i susjednim zglobovima, drugom kuku i koljenima kao glavnim nosiocima težine tijela i osposobiti pacijeta za normalnu funkciju, tj. vratiti punu snagu i sposobnost svih mišića da mogu ponovno držati konstrukciju tijela.
Iz ovog je jasno da pacijent koji je prije operacije imao ozbiljno ogranjičenje pokreta u zglobu kuka ima i velik gubitak snage mišića koji taj zglob trebaju pokrenuti, te da se samom ugradnjom endoproteze neće bitno poboljšati i pokretljivost pacijenta, osim što će se, naravno, ukloniti bol. Biomehaničkim ispitivanjima u različitim institucijama u svijetu potvrđeno je da se ugradnjom endoproteze ne postiže bitno poboljšanje biomehaničkih i tjelesnih sposobnosti pacijenta. Ali, utvrđeno je i da se izokinetičkim vježbama postiže najbrži oporavak funkcije, a najbolji je učinak tzv. dvostupanjskim izokinetičkim pristupom u rehabilitaciji. On podrazumijeva ne samo postoperativnu rehabilitacije nego i preoperativnu izokinetičku pripremu.
Kako je cilj ovakve operacije potpun oporavak funkcije pacijenta, na temelju istraživanja i iskustva u Cybex centru razrađene su procedure timskog rada stručnjaka, operatera i izokinetičara. Nova iskustva pokazala su da se najbrži i najučinkovitiji puni oporavak postiže podjelom postupka operativnog liječenja artroze kuka u tri ključne faze:
* Preoperativna izokinetička priprema vježbama oslabljenih mišića, u okvirima mogućeg pokreta. Cilj je maksimalno pojačanje mišića kako bi se neposredno nakon ugradnje endoproteze pacijent mogao mobilizirati i učvrstiti novi umjetni zglob.
* Neposredno nakon operacije slijedi klasični način rehabilitacije do trenutka kad operater zaključi da se operirani kuk može opteretiti i da je endoproteza stabilna.
*Konačno slijedi druga faza izokinetičke rehabilitacije kojoj je cilj precizno vraćanje i usklađivanje snage mišića kako kukova tako koljena kao susjednih važnih zglobova.
Ovakvo, timski provedeno liječenje osigurava višestruko brži oporavak, sprječava oštećenja susjednih zglobova i kralježnice zbog dugotrajne nesposobnosti kao i prisilnog položaja kretanja, te osigurava punu kvalitetu života operiranih bolesnika.



 
Nepravilna ishrana predstavlja jedan od egzogenih (spoljašnjih) etioloških činioca za pojavu neke određene bolesti.Smatra se da normalna, najpovoljnija ishrana treba da  sadrži 15% belančevina, 40% masti, 45% ugljenih hidrata.Neunošenje pojedinih hranljivih materija za kraće vreme ne izaziva ozbiljne poremećaje u organizmu jer organizam koristi ranije stvorene rezerve.Ako organizam u toku dužeg perioda ne dobija dovoljne količine pojedinih ili svih hranljivih materija nastaju u njemu razne promene.Te promene su u početku funkcioni, a kasnije organski poremećaji ćelija, tkiva pa čak i organa.Nasuprot tome, unošenje većih količina nekih hranljivih materija, nego što je potrebno organizma dovodi do njihovog nagomilavanja. Svi poremećaji koji nastaju usled neodgovarajuće ishrane bilo da je nedovoljno, ili preobilna zovu se zajedničkim imenom, bolesti nepravilne ishrane.Ispoljava se u dva oblika: a) latentni oblik b) manifestni oblik.
-latentni oblik nepravilne ishrane se ne ispoljavalju jasnim simptomima i znacima, otkriju se ili slučajno ili sa biohemijskim ispitivanjem nekad jasnim simptomima.
Opširnije...  
um_nasrcuKod dece se često može čuti šum na srcu pri pregledima i kontrolama, ali bitno je ne paničiti, jer to u najvećem broju slučajeva ne znači da dete ima srčanu manu. Ipak, treba obaviti sve kontrole jer šum ponekad može biti i znak ozbiljnih srčanih problema.
Fiziološki šumovi se mogu čuti kod 50-80% dece ranog uzrasta, u trećoj, četvrtoj ili petoj godini. Teže se čuju i otkrivaju, a uglavnom se javljaju zbog povećanog protoka krvi kroz srce, npr. zato što je dete anemično ili čak samo uplakano. Najčešće su ovakvi šumovi posledica infekcija, prehlada i visokih temperatura, anemija ili napornije fizičke aktivnosti. Ponekad se javljaju i zbog nekih anatomskih građa koje nisu znak bolesti. Iskusan pedijatar obično zna kada dete treba uputiti kod kardiologa. Ovakvi šumovi se uglavnom spontano gube do puberteta.
Opširnije...  
 

Korisni Linkovi

Ko je Online