Hirurški pristup s izokinetičkom dijagnostikom i rehabilitacijom ključ je uspeha u lečenju artroze kuka
U zavisnosti od životnog doba, sve više ljudi pati od bolova i ograničenja kretnji u zglobu kuka, što upućuje na to da su bolesti kukova danas vrlo česte i imaju više uzroka.
Oštećenje zgloba kuka ne nastupa preko noći nego je posljedica dugotrajnih poremećaja biomehaničkih odnosa u funkciji zgloba. Način života, nepravilna ishrana, veća tjelesna težina i smanjena dnevna tjelesna mišićna aktivnost samo su neki od razloga koji dovode do poremećena odnosa snaga između mišićnih grupa koje pokreću zglob kuka s jedne strane, a s druge uzrokuju preopterećenje zglobne hrskavice i ligamenata. Sve to dovodi do razvoja artroze i smanjenja pokretljivosti, uz progredirajuću bol u zglobu kuka.
Kuk je zglob koji obavija, uvjetno rečeno, najjača mišićna masa u odnosu na cijeli organizam, pa je potpuno jasno da svaki poremećaj snage ove muskulature dovodi do snažna negativnog djelovanja na hrskavicu zgloba. Bol, kao dominantan osjet, postaje sve jača, sve više smanjujući aktivnost zgloba kuka. Paralelno sa smanjenjem aktivnosti ljudski organizam instiktivno počinje štedjeti oštećeni zglob, što indirektno izaziva daljnje biomehaničke poremećaje statike zdjelice i kralježnice. To nadalje dovodi do daljnjeg oštećenja hrskavice zgloba i do postupna razvoja izražene artroze kuka. Konačno je stanje teška artroza kuka koja u kombinaciji s izraženom hipotrofijom muskulature kuka i natkoljenice, zbog smanjene aktivnosti, izaziva sve jače bolove, izrazito lošu pokretljivost te konačno dovodi do stanja kada je neizbježna ugradnja umjetnog kuka.
Koksartroza je, dakle, oboljenje koje se manifestira na dva, inače sinergistički djelujuća sustava, dakle sustava koji se nadopunjuju. S jedne strane dolazi do poremećaja rada mišićnog sustava s atrofijom muskulature, a s druge do uništenja zglobne hrskavice s razvijenom artrozom kuka. Posve je jasno da u liječenju oboljelog kuka moramo liječiti oba sustava na zadovoljavajući način, jer tek tada možemo očekivati dobre konačne rezultate.
Optimalno najbolji i najbrži ciljani oporavak kod oboljelih kod kojih je artroza kuka dovela do ugradnje umjetnog kuka može se postići:
* sinergističkim djelovanjem izokinetičke dijagnostike i terapije preoperativno,
* operativnim zahvatom ugradnje umjetnog kuka,
* nastavkom primarne postoperativne rehabilitacije u jednom od rehabilitacijskih centara,
* ponovnim izokinetičkim programom ciljane rehabilitacije mišićnih skupina oboljelog kuka.
Poremećena biomehanička funkcija rada mišića
Artroza kuka (koksartroza) danas predstavlja sve češći problem i počinje se javljati u sve ranijoj dobi, najviše zbog drastična smanjenja ozbiljnije tjelesne aktivnosti i navike dugotrajna sjedenja.
U jednom od prošlih brojeva prezentirali smo općenitu važnost izokinetičke dijagnostike i rehabilitacije u sprječavanju ili rehabilitaciji poremećene funkcije mišića i zglobova. Danas ćemo posebno pojasniti izrazite prednosti timskog pristupa u liječenju artroze kuka kada je već postavljena opravdana indikacija za zamjenu zgloba kuka endoprotezom. Kada govorimo o timskom pristupu, mislimo na ključnu suradnju liječničkog tima koji će obaviti operativni zahvat ugradnje endoproteze i tima liječnika specijaliziranih za izokinetičku dijagnostiku i rehabilitaciju.
Ako znamo da je ključni razlog oštećenja hrskavice zgloba s nastankom artroze upravo poremećena biomehanička funkcija rada mišića, jasno je da je u ozbiljno oštećenom zglobu krajnje narušena sposobnost pokreta i rada mišića. Daljnjim ograničavanjem kretanja zbog pojave boli u zglobu napreduju i oštećenje zgloba i gubitak mišićne snage sve do potpune nemogućnosti pokreta. U dijelu tijela koji se ne može kretati onemogućen je i rad mišića. Mišići, koji iz bilo kojeg razloga ne mogu obavljati prirodnu aktivnost, brzo gube snagu i radnu sposobnost te se razvija atrofija.
Isto se događa i kod artroze kuka. Najprije dolazi do velikog gubitka snage mišića koji savijaju nogu u kuku, što se često počinje manifestirati bolom u preponi. Druga je mogućnost pojava boli na boku kod napora, tj. kod preopterećenja zbog iritacije zglobnih elemenata i na pritisak, primjerice pri ležanju na boku. Ako je stanje uznapredovalo, počinje se javljati i mehaničko ograničenje pokreta u kuku uz jake bolove, kada je nužno razmotriti ugradnju endoproteze.
Vratiti pokret i stabilnost operisanom zglobu
Ugradnjom endoproteze zamjenjuje se oštećeni i bolni zglob. Važnost kvalitetna operativnog zahvata, koji uključuje i pravilan izbor endoproteze za svakog pacijenta, ne treba osobito naglašavati, ali treba istaknuti da je uspješnom operacijom riješen samo dio problema, tj. uklonjen je bolan i mehanički nepokretan zglob, i zamijenjen neosjetljivim, pasivno pokretnim umjetnim materijalom.
Drugi je ključni dio problema vratiti pravilan pokret i stabilnost zglobu operiranog kuka, ali i susjednim zglobovima, drugom kuku i koljenima kao glavnim nosiocima težine tijela i osposobiti pacijeta za normalnu funkciju, tj. vratiti punu snagu i sposobnost svih mišića da mogu ponovno držati konstrukciju tijela.
Iz ovog je jasno da pacijent koji je prije operacije imao ozbiljno ogranjičenje pokreta u zglobu kuka ima i velik gubitak snage mišića koji taj zglob trebaju pokrenuti, te da se samom ugradnjom endoproteze neće bitno poboljšati i pokretljivost pacijenta, osim što će se, naravno, ukloniti bol. Biomehaničkim ispitivanjima u različitim institucijama u svijetu potvrđeno je da se ugradnjom endoproteze ne postiže bitno poboljšanje biomehaničkih i tjelesnih sposobnosti pacijenta. Ali, utvrđeno je i da se izokinetičkim vježbama postiže najbrži oporavak funkcije, a najbolji je učinak tzv. dvostupanjskim izokinetičkim pristupom u rehabilitaciji. On podrazumijeva ne samo postoperativnu rehabilitacije nego i preoperativnu izokinetičku pripremu.
Kako je cilj ovakve operacije potpun oporavak funkcije pacijenta, na temelju istraživanja i iskustva u Cybex centru razrađene su procedure timskog rada stručnjaka, operatera i izokinetičara. Nova iskustva pokazala su da se najbrži i najučinkovitiji puni oporavak postiže podjelom postupka operativnog liječenja artroze kuka u tri ključne faze:
* Preoperativna izokinetička priprema vježbama oslabljenih mišića, u okvirima mogućeg pokreta. Cilj je maksimalno pojačanje mišića kako bi se neposredno nakon ugradnje endoproteze pacijent mogao mobilizirati i učvrstiti novi umjetni zglob.
* Neposredno nakon operacije slijedi klasični način rehabilitacije do trenutka kad operater zaključi da se operirani kuk može opteretiti i da je endoproteza stabilna.
*Konačno slijedi druga faza izokinetičke rehabilitacije kojoj je cilj precizno vraćanje i usklađivanje snage mišića kako kukova tako koljena kao susjednih važnih zglobova.
Ovakvo, timski provedeno liječenje osigurava višestruko brži oporavak, sprječava oštećenja susjednih zglobova i kralježnice zbog dugotrajne nesposobnosti kao i prisilnog položaja kretanja, te osigurava punu kvalitetu života operiranih bolesnika.
