Ambliopia – kada je oko lijeno..

0
686

szemAmbliopija je deficit vida koji se javlja u tri posto djece. Liječnici specijalisti za oči – okulisti, upozoravaju da rano prepoznavanje problema omogućuje i njegovo rješenje.
U prvim danima života dijete vidi mutno i nejasno čak i lice svoje mama kad mu se približi na udaljenost od 30 cm. S rastom i razvojem vid se usavršava i u dobi od 2-3 godine dijete vidi kao odrasla osoba. Osnovni mehanizam razvoja vida koji se formira je kompleksan. Neophodno je da dva osnovna „instrumenta“ koja sudjeluju u tom procesu i uspostavljaju vezu djeteta i svijeta koji ga okružuje, a to su oči, surađuju na isti način: očne jabučice se pokreću sinkrono, osovine oba oka su paralelne i odašilju jednake slike u mozak.
Ovakva aktivnost oba oka (binokularna) ne odvija se uvijek podjednako točno. Uočeno je da najmanje troje od sto djece daje prednost jednom od dva oka, dok ostavlja drugo da se odmara djelomično ili potpuno. Oko koje ne gleda, ne razvija se dobro u razdoblju od prve tri godine, a gledanje je neophodno za njegov razvoj. Ovaj poremećaj često se kvalificira kao „lijeno oko“ stručno nazvano ambliopia: dolazi do slabijeg razvoja vida, što se očituje većim deficitom koji može rezultirati samo percepcijom svjetla i pokreta.

Kako do toga dolazi
U stvarnosti dijete ne odabire korištenje jednog oka i zapostavljanje drugoga, za to postoje razlozi. Oko koje se naziva lijenim, ometeno je u radu prekidanjem njegovog prirodnog razvoja, a prethode mu određeni razlozi koji mogu biti prirođeni ili stečeni, a koji su smanjili njegovu sposobnost gledanja u odnosu na drugo oko.
U razdoblju kad oko iz bilo kojeg razloga slabije obavlja svoju zadaću (primjerice upala mrežnice – retinitis), stvaraju se uvjeti za buduću slabovidnost – ambliopiju. Zbog čega? Primajući informacije koje nisu istovjetne za oba oka, t.j. nisu obostrane ni sinkronizirane, mozak se navikne da koristi bolju sliku, a odbacuje slabiju. Dijete promatra svijet samo jednim okom, zaboravljajući na slabovidno. Ta navika se može nastaviti čak i nakon ispravljanja greške koja je tome uzrok.
To se događa u djece dobi od 2-3 godine jer je vidni dio moždane kore u punom razvoju. Ovaj dio mozga – vidni korteks, obrađuje slike koje dolaze preko vidnog živca. Ako se dio vidnog korteksa ostavi neko vrijeme u mirovanju, to znači zaostajanje u njegovom razvoju i potrebu ponovnog privikavanja na obavljanje njegove zadaće.

Ambliopija nije bolest
Ambliopija zapravo nije bolest, nego prekid mehanizma na razini vidnog korteksa. Uzrok tome su sva stanja koja imaju za posljedicu poremećaj u funkciji oka. Strabizam – „gledanje u križ“, gdje osovina u oba oka nije jednaka jer jedno oko se ne kreće u isto vrijeme (sinkrono) s drugim. Isto se događa kod anomalija refrakcije gdje slika predmeta koje oko gleda ne pada u područje najoštrijeg vida na mrežnici oka. Kratkovidnost, (miopia), dalekovidnost (hypermetropia), te astigmatizam, poremećaji su koji ometaju ravnotežu u vidnom mehanizmu.
Bez obzira o kakvoj se vrsti poremećaja radi, liječi li se kirurški ili na drugi način, dolazi do jednog razdoblja neaktivnosti oka zbog neizbježnih lijekova i zavoja. Prognoza je u takvim slučajevima jasna. Primjerice, nakon operacije neke prirođene mane, kao što su glaukom ili katarakta, okulista će pojasniti roditeljima da problem nije u cijelosti riješen i oko mora naučiti gledati t.j. otkloniti ambliopiju koja postoji.
Rizik je također povezan i s dobi djeteta: što je ono mlađe, moždane stanice – neuroni, uče vrlo brzo. Od rođenja do navršene prve godine ako oko ne gleda samo jedan mjesec, postaje slabovidno.
U dobi od 2-3 godine ta vjerojatnost se smanjuje i minimalna je nakon treće godine.

Oko mora ponovno naučiti gledati
U liječenju slabovidnosti – ambliopije vrlo je važno rješavati problem čim se primijeti. Ako se oko koje ne gleda („ lijeno oko“) ne liječi i prepusti vremenu do dobi od 5-6 godina, teško da će se moći popraviti, a nakon 10 godine to je nemoguće.
Srećom, problemi vida koji rezultiraju slabovidnošću velikim se dijelom razriješe već dosta rano tijekom posjeta pedijatru.
Obično se savjetuje prvi pregled kod dječjeg okuliste u dobi od 6-7 mjeseci. Ako nema odstupanja, slijedeći pregled odrediti će se za jednu do dvije godine.
U slučaju da postoji neki problem – bolest ili malformacija – mora se riješiti odmah i tek tada početi s liječenjem „lijenog oka“, privikavajući ga na gledanje i obavljanje njegove funkcije.
Kako prisiliti oko da gleda? Postupak koji se primjenjuje vrlo je jednostavan: zatvaranjem zdravog oka, slabovidno oko prisiljeno je na gledanje. Kroz kraće ili duže razdoblje, ovisno o težini poremećaja, dijete mora koristiti slabovidno oko kako bi se ponovno aktivirale moždane funkcije (vidni korteks) koje se nisu razvile zbog slabe stimulacije.

Liječenje okluzijom zdravog oka
Vrijeme i način liječenja provodi stručnjak dječji okulista, ovisno o stupnju slabovidnosti. Najviše se koristi – zavoj (flaster) – koji mora biti anatomski oblikovan i udoban, prilagođen nježnoj dječjoj koži. U prodaji se nalaze flasteri s omiljenim likovima iz crtića koji će djeca lakše prihvatiti igrajući se gusara. Stari način, primjenom naočala s jednom mutnom lećom (za zdravo oko) se izbjegava jer potiče dijete da gleda ispod oka.
Važno je da zdravo oko ostane zatvoreno tijekom cijelog dana. U kasnijoj fazi rehabilitacije, kako bi se dijete donekle oslobodilo zavoja, mogu se stavljati kapi koje sadrže atropin u zdravo oko, što ima za posljedicu nejasan vid i dijete je prisiljeno gledati slabovidnim okom. Postoje i elektroničke naprave koje su predviđene za ispravljanje ambliopije. One koriste brze svjetlosne impulse koji stimuliraju „uspavane“ stanice vidnog korteksa.

Pojašnjenje pojmova

Astigmatizam: smetnja refrakcije koja proizlazi iz nepravilno zakrivljene rožnice (cornea) što ima za rezultat iskrivljenu i neoštru sliku predmeta koje oko gleda.
Glaukom: povećanje unutarnjeg očnog tlaka što izaziva oštećenje vidnog živca.
Hipermetropia (dalekovidnost): smetnja refrakcije kod koje se slika formira iza mrežnice i oko bliske predmete ne vidi jasno.
Katarakta: često prirođeni defekt vidljiv već pri rođenju. Radi se o zamućenju
leće koje smanjuje normalni prolaz svjetla.
Miopia (kratkovidnost): smetnja refrakcije kod koje se slika formira ispred mrežnice i oko loše vidi udaljene predmete.
Mrežnica (retina): struktura na očnoj pozadini koja prima slike i pretvara ih u živčane impulse, te šalje u mozak preko vidnog živca (nervus opticus).
Strabizam: nemogućnost zadržavanja pogleda u jednoj liniji dok se promatra jedan predmet. Mišići jednog koji pokreću očnu jabučicu ne uspiju se kretati u sladu s drugim okom. Uslijed toga gleda samo ono oko koje fiksira predmet i djeluje na razvoj vidnog korteksa, dok drugo oko koje ne gleda „zalijeni se“ još više.

POSTAVI ODGOVOR

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.