Poliradiculoneuritis

0
239
PoliradiculoneuritisOvo oboljenje se naziva i akutni idiopatski polineuritis, akutna inflamatorna demijelinizujuća poliradikuloneuropatija ili akutni alergijski polineuritis. Svi ovi nazivi ukazuju na neke karakteristike oboljenja, međutim, u praksi se najčešće naziva kratko poliradikuloneuritis ili Gilen-Bareov sindrom (GBS).

Uzrok nastanka

Uzrok nastanka nije jasan. Dosta je izvesno da su imunski mehanizmi uključeni u patogenezu, i to kako se pretpostavlja, mogu obuhvatiti humoralni i celularni imuni odgovor. Iako je nepoznate etiologije, virusna etiologija nije isključena, a može se videti i u prisustvu nekih poznatih noksi, kao što su porfirija, neuroleukoza i druge.

Klinička slika

Pojavi neuološke simptomatologije može prethoditi febrilna epizoda. Glavni simptom je mišićna slabost koja zahvata ekstremitete, trup i glavu. Slabost je uglavnom simetrična i ima dve karakteristike:

  • često ima ascedentni tok-počinje sa nogama i postepeno zahvata sve proksimalnije delove da bi na kraju došlo do paralize facijalnog nerva. Ovaj tip paralize naziva se ascedentni ili Landryjev tip. Znatno ređe paraliza se širi descedentno ili su svi mišići zahvaćeni praktično istovremeno. Zahvaćenost respiratorne muskulature dovodi do insuficijencije i paralize disanja kada je neophodno asistirano disanje.
  • za razliku od polineuropatije gde su više zahvaćeni distalni mišići, ovde je slabija proksimalna muskulatura ili su bar podjednako slabi svi mišići elstremiteta. Mišići su mlitavi, a mišićni refleksi sniženi i kasnije ugašeni.

Bolest se razvija za nekoliko dana ili jednu do dve nedelje kada dostiže maksimum. U akutnoj fazi nema atrofije mišića, ona se javlja kasnije. Nekoliko dana pre pojave slabosti javljaju se bolovi u butinama i donjem delu leđa, kao posle vežbanja. Bolovi se javljaju u više od polovine slučajeva, pretežno noću. Parestezije su česte u početku, ali kasnije nestaju. Moguć je i gubitak senzibiliteta, pretežo dubokog. Mišići su često preosetljivi na pritisak. Vegetativni poremećaji u vidu kolebanja krvnog pritiska, tahikardije (ubrzan rad srca) ili bradikardije (usporen rad srca), hiperhidroze ili suvoće kože, promene boje kože, obično su kratkotrajni i retki. Bolesnici koji zahtevaju asistirano disanje, oko 20% svih slučajeva, imaju nešto drugačiju kliničku sliku. U više od polovine ovih slučajeva bolest počinje senzitivnim simptomima, u svih su zahvaćeni kranijalni nervi, najčešće facijalis, tri četvrtine imaju oštećenje senzibiliteta, često imaju autonomne poremećaje-hipertenziju i tahikardiju. Sekvele su utoliko teže ukoliko je reč o težem obliku u akutnoj fazi, tj. ukoliko su izraženije slabosti i oštećenje aksona.

Dijagnoza

Postavlja se na osnovu ananeze, kliničkog pregeleda, laboratorijskih nalaza (albuminocitološka disocijacija, hiperproteinorahija, pleocitoza), EMNG-a (elektromioneurografija).

Lečenje

Ove bolesnike treba lečiti u ustanovama gde je moguće primeniti asistirano disanje. Razume se da je ovde neophodna specijalna nega respiratornih puteva da bi se očuvala prohodnost i izbegla sekundarna infekcija. Takođe je neophodna nega kože i sluzokože. Sklonost nepokretnih bolesnika dubokim venskim trombozama je velika, zato treba preventivno pasivno pokretati oduzete ekstremitete i davati po 5000 jedinica heparina potkožno, dva puta dnevno. Terapijska izmena plazme-plazmafereza, skraćuje period oporavka funkcije disanja i hoda u bolesnika u kojih je primenjena blagovremeno tj. prvih dana bolesti. Jednako dobri rezultati dobijaju se intravenskim davanjem imunoglobulina. Fizikalna terapija se mora sprovoditi odmah po prestanku akutne faze. Od početka se mora korigovati položaj ekstremiteta da se izbegnu kontrakture, a treba sprovoditi i pasivne pokrete oduzetih ekstremiteta. Kasnije se sprovodi aktivna fizikalna terapija u neurološkom odeljenju i rehabilitacionim centrima. Uz ovakvo lečenje i negu oporavlja se najveći broj bolesnika. Lakši slučajevi se oporavljaju i spontano. Dužina oporavka zavisi od težine oboljenja i životnog doba bolesnika. Nekada su potrebni meseci pa i 1,5-2 godine za potpun oporavak. Moguće su i sekvele. Ipak u 2% slučajeva bolest se završava letalno, najčešće zbog komplikacija-sekundarne infekcije i embolije pluća.

POSTAVI ODGOVOR

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.