Osim s patološkim promjena na sluznici probavnog sustava, infekcija s H. pylori povezuje se i s nastankom Parkinsonove bolesti
Američko društvo mikrobiologa potkraj svibnja ove godine izvijestilo je o dosad nepoznatim neurološkim posljedicama patogenosti bakterije Helicobacter pylori, donedavno poznate kao uzročnika kronične upale sluznice i čira dvanaesnika u 90 posto i želuca u 80 posto slučajeva i vjerojatnom glavnom čimbeniku nastanka karcinoma želuca.
U rezultatima istraživanja Louisiana State University Health Sciences Centera u Shrevenportu (SAD), znanstvenici su iznijeli niz činjenica koje postojanje H. pylori infekcije povezuju s nastankom Parkinsonove bolesti, koja nastaje zbog poremećaja proizvodnje kemijske tvari u mozgu, dopamina, a glavni su joj simptomi drhtanje, ukočenost, usporenost pokreta i slaba ravnoteža. Studije pokazuju i statistički značajnu vjerojatnost pojavljivanja ulkusne bolesti i upala probavne sluznice, uz dokazanu zarazu H. pylori u osoba oboljelih od parkinsonizma. Znanstvenik iz istraživačkog tima, Michael Salvatore, tvrdi da čak i mrtva bakterija može uzrokovati poremećaj proizvodnje dopamina u stanicama mozga.
Istraživanja japanskih znanstvenika upućuju, pak, na to da bi H. pylori mogla biti neposredni krivac i za razvoj bolesti usne šupljine, čiji je osnovni simptom postojanje neugodna zadaha – halitoza.
Rasprostranjenost infekcije – u odrasloj populaciji Hrvatske je visoka – prosječna stopa seroprevalencije iznosi 60,4 posto. Starenjem populacije raste i stopa zaraze – od 51,6 posto u trećem do 70 posto u šestom desetljeću. Ti podaci ne čude, s obzirom na to da se H. pylori može izravno prenijeti s inficirane na neinficiranu osobu na najmanje tri poznata načina: neposrednim kontaktom sa sadržajem želuca zaražene osobe, direktnim kontaktom sa sluznicom usne šupljine (usta na usta) i prijenosom čestica stolice inficirane osobe kontaminiranim rukama u usta zdrave osobe.
Kako je H. pylori oportunistički patogena, zaraza može postojati u tihoj formi, bez simptoma. Bolest se može uspješno liječiti i potpuno eradicirati antibioticima i lijekovima koji smanjuju lučenje želučane kiseline.
Suvremena dijagnostika Helicobactera pylori – Izbor metode uvelike ovisi o jačini simptoma i dobi pacijenta. Danas se uglavnom provodi na nekoliko načina:
* ureja izdisajni test – provodi se brzo i lako, puhanjem, a dokazuje aktivnost bakterije i služi za praćenje učinkovitosti liječenja. Nije invazivan, pa se provodi i na djeci.
* serološka dijagnostika iz seruma i sline – mjeri razinu anti-HP protutijela. Često je nepouzdana zbog velikog broja lažno pozitivnih nalaza, jer u oboljelih protutijela mogu ostati prisutna unatoč uspješnoj terapiji, pa nije od koristi za provjeru uspjeha liječenja. Koristi se kad na raspolaganju nema ureja izdisajnog testa ili kod bolesnika koji nisu provodili nikakvu terapiju.
* dokazivanje dijelova bakterije (H. pylori antigeni) – u stolici bolesnika
* endoskopska dijagnostika – invazivna metoda pomoću koje se ciljano uzima uzorak tkiva (bioptat) iz kojeg se dokazuje uzročnik.
Dok se endoskopska pretraga jednjaka, želuca i dvanaesnika (gastroskopija) koristi kao metoda izbora kod starijih od 45 godina, i onih koji imaju alarmantno teške simptome (jake bolove, znakove krvarenja, povraćanje krvi, crnu stolicu, anemiju, jako povraćanje, veći gubitak tjelesne težine i znakove teže pothranjenosti, otežano i bolno gutanje ili nalaz opipljive tvorbe u trbuhu), ostala tri neinvazivna testa Europska grupa za dijagnostiku H. pylori infekcije predlaže za mlađe od 45 godina bez teških simptoma.
U slučaju pozitivna nalaza preporučuje se liječenje, čija se učinkovitost uobičajeno kontrolira izdisajnim testom. Kod osoba s neodgovarajućim imunosnim odgovorom i pozitivnim izdisajnim testom, moguć je lažno negativan rezultat serološkog testiranja na HP antitijela.
