Sindrom iliotibijalne tetive, veoma je čest i prilično bolan.
Piše : Inoslav Blažičević Dr.med
Laura Kennelly je trčala nekoliko godina prije nego ju je zadesila bol. Dva je dana nakon prvog maratona krenula sa svojom trkačkom skupinom u lagano, osam kilometarsko, rastrčavanje. No nakon tri kilometra, osjetila je silnu bol s vanjske strane noge. «Noga me, jednostavno, izdala. Prekinula sam trčanje i jedva da sam mogla hodati, « prisjeća se Laura, «Krenula sam kući vukući nogu za sobom.»
Laura Kenelly, spisateljica iz mjesta Berea u državi Ohio, trpjela je od sindroma iliotibijalne tetive – jedne od najčešćih trkačkih povreda. Najzamjetljiviji su simptomi oticanje i bol na vanjskoj strani koljena, zbog čega i mnogi trkači misle da se radi o povredi koljena.
No, nije ovdje riječ o toj povredi, već je to sveza koja spaja kuk, preko stegna, pa sve do goljenice. «Kada tetiva dospije blizu koljena i biva stiješnjena, dešava se trenje između tetive i kosti. Takva pojava uzrokuje upalu, « kaže Freddie H. Fu ortopedski kirurg iz Pittsburgha, te predsjednik Odbora pitsburškog maratona.
ITB sindrom (iliotibial band syndrom)[1] se može prouzročiti bilo kojom aktivnošću koja će utjecati na ponavljano uvrtanje noge prema unutra. U to možemo ubrojiti: iznošene tenisice, trčanje nizbrdo ili na nagibu ceste, previše trčanja na stazi uvijek u istom smjeru ili pak, na koncu, jednostavno – previše kilometara u nogama. Nasuprot mnogim drugim povredama koje su svojstvene trkačkom pretjerivanju, ova se povreda javlja i u sezonskih trkača, jednako kao i kod početnika.
«Četrdesetak posto trkača koji boluju od ITB sindroma trči pet ili više godina, « kaže John Pagliano, liječnik sportske medicine i podijatar[2] iz Long Beacha u Kaliforniji – maratonac s osobnim rekordom 2:26. «Oko 50% njih trči od 30 do 60 kilometara tjedno.
Jednako je tako ITB sindrom češći kod žena, » bilježi dr. Pagliano. «Zašto? Razlog je, vjerojatno, taj jer su bokovi nekih žena nakrivljeni, što uzrokuje izvrtanje koljena prema unutra.»
Neki stručnjaci vjeruju kako je pojava ITB sindroma učestalija među trkačima posljednjih godina, premda razlozi za tu tvrdnju nisu posve jasni. «Razlog može biti taj, što su neki trkači ubrzali porast kilometraže kroz kraće vrijeme kada tomu nisu još bili dorasli, « govori nam Stephen Pribut, sportski podijatar iz Washingtona.
Dr. Pagliano još dodaje: «Radi se tu još, također, o trkačima koji trče mnogo kilometara i ne žele smanjiti kilometražu ni tada kada osjećaju bol, jer misle bol jednostavno moraju protrčati.» Kako provjeriti, imamo li simptome ITB-a? «Najbolje je,» kaže dr.Fu, « da savinete koljeno pod 45 stupnjeva i osjetit ćete bol na vanjskoj strani koljena. Ponekad vam se to može dijagnosticirati nuklearnom magnetskom rezonancom.[3] Rendgenski snimci obično ne daju jasne rezultate, no nuklearna magnetska rezonanca može pokazati zadebljanje tetive – koje je uzrokovala upala.»
Prevencija
Ovdje su neke sugestije koje vam mogu pomoći da spriječite ITB sindrom:
* Kao prvo i najvažnije, valja nam smanjiti kilometražu ili uzeti nekoliko dana odmora od trčanja, osjetimo li bol s vanjske strane koljena.
* Hodajte 400 – 800 metara prije nego započnete trčati.
* Provjerite da li je potplat vaših tenisica iznošen. Ako to uočite, kupite nove tenisice.
* Trčite po sredini ceste, gdje je ona ravna. (Da biste to mogli činiti, pronađite cestu koja nije prometna i gdje je dobra vidljivost.)
* Ne trčite po betonu.
* Kada trčite po stazi, često mijenjajte smjer trčanja.
* Posjetite fizijatra da vas savjetuje trebate li kakva pomagala za stopalo.
* Izbjegavajte raditi čučnjeve.
Liječenje
Jednom kada zamijetite ITB bol, najbolji način da je se riješite zauvijek jest – odmor. To znači potpuno smanjivanje kilometraže ili prestanak trčanja.
«Kod većine trkača – 85% – kada se jednom odmore, bol se više ne vraća, » kaže dr. Pagliano. «No to se ne odnosi na one koji se – konačno – odluče odmoriti nakon što su pola godine trčali po 150 kilometara tjedno. Odmor treba slijediti istoga trenutka kada se dijagnosticira povreda.»
Kada ste srezali kilometražu, možete je zamijeniti nekim drugim oblikom aktivnosti. Plivanje, trčanje u bazenu, vožnja biciklom i veslanje, sasvim su dobra zamjena. Penjanje uza stepenice, nasuprot spomenutom, nije dobra zamjena jer je previše nalik trčanju.
Istezanje u stranu, također, može pomoći kao i led, te topli oblozi, ultrazvuk ili pak električna stimulacija uz lokalnu primjenu kortizona. Posljednja je metoda korisna «osobito u akutnoj fazi povrede, « kaže nam dr. Fu.
Ako se ne odvažite na prekid trčanja, ITB sindrom može postati kroničan. «Tada ćete morati prijeći na trčanje kraćih trka i odustati od maratona, « nastavlja dr. Fu.
Desi li se da nakon par tjedana odmora problem ostaje isti, tada potražite pomoć profesionalne osobe iz područja sportske medicine. Možda će vam biti potrebna injekcija kortizona u oštećeno vezivno tkivo kako bi se oporavak ubrzao. No, i kortizon ima svoju tamniju stranu, jer može oslabiti ligamente i tetive. Smatrajte injekcije kortizona «pretposljednjim pribježištem, » govori dr. Pagliano.
Posljednje jest, naime, kirurški zahvat. «Jednom, kada ste već bezuspješno iskušali sva prethodna rješenja, može vam se kirurškim zahvatom opustiti iliotibijalna tetiva, » tješi nas dr. Fu. No, dr. Pagliano upozorava: «Kirurški zahvat nikada nije najsretnije rješenje, jer je tada obično i koljeno labavije – čime pacijenti nikada nisu oduševljeni.»
I Laura Kenelly izvještava: «Imala sam raznih povreda – pa i napuknutu kost stopala – no nijedna se nije toliko dugo liječila ili mi se još uvijek iznova javljala kao ITB povreda. Sada znam da tu slabost moram uzeti u obzir i zauzdati trčanje kada se ona pojavi.»
Istegnite se
Da biste mogli trčati snažno i bez bolova, valja vam zadržati gipkost IT tetive. Ove dvije vježbe istezanja vam mogu u tome pomoći:
1.) Stanite desnim bokom uza zid, te prekrižite lijevu nogu iza desne. Podignite obje ruke iznad glave i uhvatite se dlanovima. Uvinite gornji dio trupa u lijevo. Trebali biste osjetiti istezanje uzduž lijeve strane, od koljena uza stegno, do boka. Zadržite 15 do 30 sekundi. Zamijenite strane i ponovite sve još jednom. Istegnite se tako dva do tri puta dnevno.
2.) Sjednite na pod i savinite lijevu nogu pod kutom od 90 stupnjeva, zadržavši puno lijevo stopalo na tlu. Savinite desnu nogu i prekrižite je preko lijevog koljena. Koristite se težinom desne noge, kako biste povukli lijevo koljeno u desnu stranu, provjeravajući da li je lijevo stopalo ostalo uza tlo. To će proizvesti istezanje koje ćete osjetiti s vanjske strane lijevog boka i stegna. Zadržite 15 do 30 sekundi. Zamijenite strane i ponovite. Istegnite se na taj način dva – tri puta dnevno.
