Akromegalija je kronična bolest, a razvoj simptoma se odvija postupno, tijekom više godina. Simpotomi se manifestiraju uvećanjem šaka i stopala, zadebljanjem usana i stvaranjem suvišnih bora na čelu.
UZROK:
Kao najčešći uzročnik ovog oboljenja navodi se postojanje HR sekretornog adenoma hipofize. Obično se radi o tumoru većem od 1 cm. Smatra se i kako se radi o primarnom poremećaju hipofize. Prema nekim teorijama, tumor nastaje sekundarno, kao posljedica hipotalamičkog poremećaja.
KLINIČKA SLIKA:
Akromegalija je kronična bolest, a razvoj simptoma se odvija postupno, tijekom više godina. Simpotomi se manifestiraju uvećanjem šaka i stopala, zadebljanjem usana i jezika i stvaranjem suvišnih bora na čelu što dovodi do karakterističnog izgleda oboljelog. Primjećuje se i pojačano lučenje znoja, intolerancija toplote, masna koža, umor, pospanost i povećanje tjelesne težine. Šake i stopala oboljelog su uvećane, zdepaste i zadebljale. Koža ovih osoba je zadebljala, masna i vlažna, a česta je pojava akni, seborojičnih cisti i hipertrihoza u žena.
Zbog koštanih promjena moguće su pojave artralgija i razvoj artritisa kralježnice, kukova i koljena. Jedan dio pacijenata žali se i na postojanje fotofobije. Mogu se javiti i simptomi i znaci tumorske ekspanzije. Pacijenti se najčešće žale na nespecifične glavobolje. Vremenom one postaju sve intenzivnije i trajnije, često praćene povraćanjem. Širenjem tumor može dovesti i do slabljenja vida, a u najtežim slučajevima i sljepila. Može doći i do poremećaja sna, apetita, temperature ali i poremećaja u sekreciji hipotalamičnih hormona.
DIJAGNOZA
Dijagnoza akromegalije se potvrđuje radioimunološkim mjerenjem bazalnih vrijednosti HR, koje su kod većine pacijenata u rasponu od 5 do 500ng/ml. Mjerenje IGF 1, također, ima važnu ulogu u potvrdi dijagnoze. Ako je povišen sa sigurnošću možemo reći kako se radi o akromegaliji. Test optrećenja glikozom predstavlja najjednostavniji i najspecifičniji dinamski test za akromegaliju.
Postoje patološka stanja koja treba razlikovati dijagnostički od akromegalije. Neke od tih bolesti su: anoreksija, kronična bubrežna insuficijencija, ciroza jetre i dijabetes mellitus tip 1.
LIJEČENJE
Svi oboljeli od akromegalije moraju se liječiti zbog zaustavljanja razvoja bolesti i prevencije komplikacija. Cilj terapije je uklanjanje hipofiznog tumora, normalizacija sekrecije HR i održavanje normalne funkcije kako adeno i neurohipofize. Terapija izbora za većinu pacijenata je kirurška intervencija. Kod pacijenata kod kojih se iz nekog razloga ne može kirurški intervenirati, može se pristupiti rendgenoterapiji, iridacijskoj terapiji ili farmakološkoj terapiji bromokriptinom.
Izvor:mojezdravlje.net
