Podjela
Prema FAB (French, American, British) klasifikaciji, mijelodisplastični se sindrom dijeli u pet kategorija: refraktorna anemija (RA), refraktorna anemija s prstenastim sideroblastima (RARS), refraktorna anemija s viškom blasta (RAEB), refraktorna anemija s viškom blasta u transformaciji (RAEB-T) i kronična mijelomonocitna leukemija (CMML).
Mijelodisplastični sindrom češće se javlja kod starijih osoba.
Uzrok
Mijelodisplastični sindrom nastaje zbog promjena u matičnoj stanici u koštanoj srži. Te promjene dovode do prestanka proizvodnje određenih vrsta krvnih stanica, ili do prekomjernog umnožavanja promijenjenih krvnih stanica. Točan uzrok koji uzrokuje promjenu je nepoznat. Često se u ovih bolesnika nalaze kromosomske promjene.
Preživljenje
Preživljenje ovisi o kojem se tipu sindroma radi. Najdulje preživljenje je u bolesnika s RARS (srednja duljina preživljavanja nakon dijagnosticiranja bolesti je 6.5 godina), a najkraće u RAEB-T (prosječno do 6 mjeseci). Uzroci smrti ovih bolesnika najčešće su krvarenja (zbog manjka trombocita) i teške infekcije (uslijed manjka leukocita). Bolesnici često s vremenom razviju akutnu leukemiju.
Liječenje
Bolesnici se liječe potpornim mjerama jer je uzrok nepoznat pa ne postoji uzročno liječenje. Potporne mjere uključuju transfuzije cijele krvi ili određenih dijelova; antibiotsko liječenje kod infekcija te niz eksperimentalnih postupaka kojima se pokušavaju liječiti ovi teški sindromi.
