Definicija
Aspergerov sindrom (AS) je razvojni poremećaj obilježen nesposobnošću razumijevanja kako društveno međudjelovati. Druga su obilježja nespretnost i neusklađeni pokreti, poremećaj društvenog kontakta s ekstremnom egocentričnošću, ograničenim interesima i/ili neuobičajenim zanimacijama, ponavljanim rutinama i ritualima, osobitostima govora i jezika i neverbalnim komunikacijskim problemima. Općenito, djeca s Aspergerovim sindromom pokazuju vrlo malo izraza lica osim ljutnje i žalosti. Mnoga ova djeca imaju izvrsnu memoriju i glazbene talente te ih zanimaju jedno ili dva područja. Mogu nadugo i naširoko razgovarati o omiljenoj stvari, ili ponavljati riječ ili frazu nebrojeno mnogo puta. Djeca s AS sklona su boravku u „vlastitom svijetu“ i zaokupljena sobom i svojim rasporedom. Nastup AS-a obično je u trećoj godini. Neke osobe koje iskazuju osobitosti autizma (razvojni poremećaj mozga karakteriziran poremećajem društvenog ponašanja i komunikacijskih vještina), ali koje imaju dobro razvijene jezične vještine mogu imati ovu dijagnozu.
Postoji li liječenje?
Ne postoji specifično liječenje za Aspergerov sindrom. Liječenje je simptomatsko i rehabilitacijsko i uključuje psiho-socijalne i psiho-farmakološke intervencije kao što su: psihoterapija, edukacija roditelja, promjena ponašanja, vježbanje društvenih vješina, edukacija i/ili primjena lijekova (psihostimulansi, antidepresivi, beta blokatori).
Kakva je prognoza?
Djeca s Aspergerovim sindromom imaju bolju prognozu od ostalih oblika razvojnih poremećaja te imaju veću vjerojatnost odrastanja i neovisnog samostalnog funkcioniranja. Ipak će ove osobe u većini slučajeva i dalje pokazivati blage poremećaje pri društvenim kontaktima. Također je povećan rizik za razvoj psihoza (mentalni poremećaj) i(ili) poremećaja raspoloženja kao što je depresija u kasnijim godinama.
Kakva se istraživanja provode?
Provode se brojna istraživanja kojih je svrha povećati razumijevanje ovih bolesti i nalaženje načina za njihovo liječenje i sprječavanje.
