Uvod
Karcinomi štitnjače su rijetke bolesti, većina ih sporo raste, imaju nisku smrtnost i prava su rijetkost u normalnoj štitnoj žlijezdi. Određeni oblici tumora javljaju se obiteljski. O uzrocima karcinoma štitnjače malo se zna, no ionizacijsko zračenje, osobito u području glave i vrata, osobito kod djece, stvara sklonost za kasnije nastajanje karcinoma štitnjače. Dugotrajna stimulacija s TSH (stimulirajući hormon štitnjače) kod bolesnika s gušom ili hipotireozom može dovesti do karcinoma.
Podjela karcinoma štitnjačeguša,papilarni,folikularni,anaplastični,medularni,čvor,žena,
Karcinomi štitnjače dijele se na:
– papilarni
– folikularni
– anaplastični
– medularni
Štitnjača je vrlo dobro prokrvljena i zbog toga se u njoj često nalaze metastaze drugih tumora, najčešće melanoma, karcinoma pluća, dojke i jednjaka.
Štitnjača može biti sjedište tiroidnog limfoma (5% svih karcinoma) koji se tipično javlja u žena dobi 55-75 godina, a koje boluju od kroničnog limfocitnog tireoiditisa ili Hashimotova tireoiditisa.
Kad bi čvor u štitnjači mogao biti karcinom?
Slijedeći znakovi pobuđuju sumnju na malignu bolest:
– postoji smo jedan čvor
– pretragom se otkrije da taj čvor nije funkcionalan („hladni“ čvor)
– čvor je čvrst; nije ispunjen tekućinom
– čvor je tvrd
– brz rast čvora
– povećani vratni limfni čvorovi
Simptomi karcinoma štitnjače
– pipanje bezbolne kvrge ili čvora u štitnjači
– promuklost ili gubitak glasa ako tumor pritišće na povratni živac
– otežano gutanje ako tumor vrši pritisak na grkljan
Papilarni karcinom štitnjače
Ovaj je tip najbenigniji i najučestaliji u grupi karcinoma štitnjače; čini 70 – 85% svih karcinoma. Češće se javlja kod žena nego kod muškaraca. Raste vrlo sporo i obično nema kapsulu. Može se širiti kroz ovojnicu štitnjače na okolne strukture vrata. Metastazira uglavnom u suprotni režanj štitnjače te limfne čvorove na vratu. Godinama ostaje bezbolan. Dob pojavljivanja pokazuje dva vrška – javlja se u drugom/trećem desetljeću života ili kasnije u starijoj dobi.
Scintigrafski se prikazuje kao „hladni“ ili „relativno hladni čvor“, a ultrazvukom kao čvor neravnih rubova.
Prognoza ovisi o veličini tumora: ako je manji od 2 cm, prognoza je izvrsna. Zahvaćenost limfnih čvorova povezana je s većom učestalosti ponovnog javljanja bolesti nakon liječenja, ali ne znači i veću smrtnost. U bilo kojem trenutku bolest može poprimiti ubrzani tijek.
Papilarni karcinom je najčešći zloćudni tumor štitnjače koji se pojavljuje nakon zračenja glave i vrata u djetinjstvu. Tada tumor obično ima više centara, pa je potreban radikalniji kirurški zahvat, ali ima dobru prognozu.
Liječenje papilarnog karcinoma uključuje:
– kirurški zahvat (tiroidektomija) kojim se odstranjuje dio ili cijela štitnjača
– hormonska terapija kojom se sprječava izlučivanje TSH (hormon koji stimulira štitnjaču) iz žlijezde hipofize jer TSH može stimulirati ponovno javljanje karcinoma
– radioaktivni jod – za medikamentno uništenje tkiva štitnjače
Folikularni karcinom štitnjače
Čini otprilike 10 – 15% karcinoma štitnjače, javlja se u starijih osoba, širi se krvlju i stvara udaljene metastaze čak i kad je manji od 1 cm. Metastaze se osobito mogu naći u središnjem živčanom sustavu, plućima i kostima. Ima kapsulu, a od dobroćudnog adenoma štitnjače razlikuje se po zahvaćanju kapsule, okolnog tkiva i krvnih žila. Može biti minimalno, umjereno ili jako invazivan i o tome ovisi prognoza. Podtip ovog karcinoma, tumor Hurtleovih stanica, ima sklonost većoj invaziji i lošija mu je prognoza.
Liječenje:
– kirurški zahvat odstranjenja štitnjače (tiroidektomija)
– radioaktivni jod
Anaplastični karcinom štitnjače
Obično se javlja u šestom i sedmom desetljeću života i čini 1-5% karcinoma štitnjače. Očituje se vrlo brzim rastom i zahvaćanjem okolnih struktura na vratu. Nedvojbeno je najzloćudniji karcinom štitnjače. Brzog je rasta i visokog stupnja malignosti. Prognoza je vrlo loša, 80% pacijenata umire unutar godine dana od dijagnoze. Najbolji rezultati liječenja postižu se kod mladih bolesnika niskog stupnja bolesti.
Liječenje:
– kirurški zahvat
– kemoterapija
– zračenje
Medularni karcinom štitnjače
Još se naziva parafolikularni ili tumor C-stanica. Može se javiti u četiri oblika: sporadično (80%) ili obiteljski (20%), kao dio multiple endokrine neoplazije (MEN) tip 2A ili 2B ili obiteljski ne-MEN oblici. Sporadični oblici javljaju se najčešće u šestom i sedmom desetljeću života. Kad se radi o obiteljskim oblicima rana dijagnoza se može postaviti kontroliranjem koncentracije kalcitonina u krvi članova obitelji. Mogu se naći metastaze u limfnim čvorovima vrata. Tumor i njegove metastaze imaju sklonost kalcificiranju prema čemu se mogu prepoznati. C-stanice izlučuju kalcitonin pa njegovu koncentraciju treba izmjeriti prije i nakon operacije kad nam on služi za praćenje tijeka bolesti i otkrivanje metastaza.
Liječenje: kirurški zahvat je glavni oblik liječenja, a vanjsko zračenje ili kemoterapija se koriste ako se bolest javi ponovo ili se ne odstrani cijelo tumorsko tkivo operacijom.
Dijagnoza
Karcinom štitnjače se dijagnosticira temeljem razgovora s bolesnikom i uvidom u eventualne tegobe, pregledom i pretragama.
U razgovoru s bolesnikom važno je dobiti podatke o eventualnom zračenju glave i vrata u dječjoj dobi. Najvažnije pri pregledu bolesnika je vješto pipanje štitnjače.
Laboratorijski nalazi nisu od velike pomoći za dijagnozu.
Testovi hormonske funkcije obično su uredni.
Tumorski biljezi su značajni jedino kod medularnog karcinoma kod kojeg se nalaze povišene koncentracije kalcitonina.
Rendgenski snimak vrata pomaže kad se nađu kalcifikacije: točkaste kalcifikacije ukazuju na papilarni, a gušće na medularni karcinom.
Punkcija iglom i aspiracija otkrivaju vrste stanica i tumorska tjelešca.
Ultrazvučni pregled prikazuje promjene građe štitnjače.
Scintigrafija služi za prikaz građe i funkcije štitnjače i sumnjivog čvora.
Kontrola
Bolesnici se kontroliraju svakih 3-6 mjeseci ako nije obavljen kirurški zahvat i pri tom se ponavljaju punkcije štitnjače. Nakon kirurškog zahvata kontrola je svakih 6 mjeseci tijekom slijedećih nekoliko godina. Tijekom ovih kontrola pipa se vrat i štitnjača, vadi se krv radi mjerenja tireoglobulina. U prvoj se kontroli radi scintigrafija cijelog tijela kako bi se otkrili ostaci tumora ili metastaze.
Prognoza
U općenito dosta povoljnoj prognozi preživljavanja potrebno je biti oprezan jer se i Ťuspavaniť tumori štitnjače mogu pretvoriti u izrazito zloćudne oblike s brzim smrtnim ishodom.
