Zašto je majčina ljubav važna

0
309

keeweeboy100200248Beba plače, majka je uzima u naručje, nježno ljulja i kaže: „Poljubit ću svoje zlato i sve će proći“. Beba se smiruje od maminog poljupca i smiješi. Ta nam je situacija poznata, svaki ju je roditelj više puta doživio. Prisan odnos s majkom glavna je pokretačka snaga djetetova razvoja u majčinoj utrobi i tijekom prvih šest mjeseci nakon rođenja. Znanstvena istraživanja potvrdila su da još nerođeno dijete reagira na majčino raspoloženje i emocije. Kada se majka uznemiri, i njezin fetus se uznemiri. Kada majka doživi kratkotrajan šok, fetus još satima nakon toga ostaje zgrčen i uznemiren. Tijekom svih devet mjeseci trudnoće, beba je u nerazdvojnom tjelesnom i fiziološkom kontaktu s majkom. To se ne može naglo promijeniti nakon rođenja. Kada dođe na svijet novorođenče se još ne snalazi u okolini, ali opaža svjetlost, čuje glasove i osjeća zadovoljstvo od majčinog dodira. Zato je tjelesna bliskost kože uz kožu u prvim satima nakon rođenja toliko važna. Ostaje važna još mjesecima poslije. Dvomjesečno dojenče još nije svjesno da je posebno, odvojeno biće, nego osjeća jedinstvo s majkom. Nije slučajno da do šestog mjeseca života dojenče voli u kolicima biti okrenuto licem prema majci, kako bi je moglo promatrati, a poslije,  kada se pojavi  interes za okolinu i istraživanje okolnog svijeta, voli joj biti okrenuto leđima. Nasreću, danas postoje dječja kolica s mogućnošću promjene smjera sjedala.

Majčina ljubav temeljna je fiziološka potreba koja osigurava razvoj, kao što je i hrana. Bio je to znanstveni zaključak do kojeg je sredinom 20. stoljeća neočekivano došao psiholog ponašanja Harry Harlow, direktor Centra za istraživanje primata na Sveučilištu Wisconsin u Madisonu.Proučavao je emocionalni život mladunčadi majmuna i, kao biheviorist, vjerovao je da je ljubav stečeno, uvjetovano ponašanje koje je rezultat potkrjepljenja i odvraćanja. Svojim je pokusom namjeravao dokazati da beba voli majku samo zato što je ona hrani. U tu je svrhu nakratko odvojio tek rođene majmunčiće od njihove majke i ponudio im je, umjesto prave majke, dvije „umjetne“ – žičanu i krpenu, te je promatrao koju će preferirati. Svaka je imala bočicu mlijeka i bila je pokretljiva, pa su ih majmunčići mogli njihati.

Rezultat eksperimenta pokazao je da su majmunčići odabrali mekanu i toplu krpenu „mamu“, počeli se stiskati uz nju, visjeti na njoj onako kako inače vise na majci i reagirati na njezina kretanja. U drugom dijelu eksperimenta krpena „majka“ nije imala bočicu s mlijekom, dok ju je žičana imala. Majmunčići su svejedno odabrali krpenu. Nakratko bi pritrčali žičanoj lutki, zgrabili bočicu i odmah se vratili krpenoj, onoj koju su smatrali mamom. Na temelju tog eksperimenta Harlow je zaključio da ovisnost o hrani nije razlog ljubavi prema majci. I ljudsko novorođenče traži nešto toplo, mekano i pokretljivo, te da su nježnost s kojom ga majka drži na prsima, koža uz kožu, i emotivni odnos mnogo važniji od hrane. I druga istraživanja nastavila su pružati dokaze da je ljubav nužna za razvoj živčanog sustava djeteta, a odrastanje bez ljubavi može imati ozbiljne, dalekosežne razvojne i zdravstvene posljedice.

Joseph Chilton Pearce u knjizi „The Magical Child“ navodi primjer odnosa prema bebama u Gvatemali i Ugandi, gdje majke stalno nose novorođenčad bez ikakve odjeće na  grudima, kako bi beba neprestano osjećala kontakt s njom. Osim što omogućuje prisan emocionalni i tjelesni kontakt, nošenje bebe u marami, u prvim mjesecima života na majčinom tijelu, na grudima ili na leđima, predstavlja dojenčetu i vježbu ritmičnog, pasivnog kretanja te pruža vestibularnu stimulaciju koja je iznimno važna za razvoj živčanog sustava.

 

POSTAVI ODGOVOR

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.