Zašto se prijevremeni porođaj smatra zdravstvenim rizikom

0
322

Nedonošče može imati različite zdravstvene probleme zbog nedonesenosti, odnosno nezrelosti. Ti su problemi u pravilu veći i učestaliji što je trudnoća kraće trajala. U pravilu nedonoščad ima bitno više zdravstvenih i razvojnih problema i bitno veću smrtnost nego terminska novorođenčad. Te probleme možemo podijeliti u one koji izravno ugrožavaju život nedonoščeta i na one koji to čine manje izravno. Život nedonoščeta je ugrožen zbog nezrelosti njegovih organa i organskih sustava. Svi problemi ili bolesti u novorođenčadi skloni su brzom pogoršanju. To je u nedonoščadi izraženo još i više. Ti zdravstveni problemi među ostalim uključuju dišne, probavne, neurološke te probleme sluha, vida, ponašanja, neuromotornog razvoja i tjelesnog rasta u visinu. Najsmrtonosnija je nezrelost pluća i mozga.

Nezrelost pluća

U plućima nedonoščadi nedostaje tvar koju zovemo surfaktant, a djeluje tako da nakon prvog udaha održava pluća otvorenima, što omogućuje nesmetano disanje. Kad surfaktanta nema, što se u plućima nedonoščadi događa sve učestalije kako je trudnoća kraćeg trajanja, bez liječenja često nastupa pogoršanje i smrt, a ako nedonošče preživi mogu zaostati određene posljedice uzrokovane manjkom kisika. Bolest (koju zovemo respiratorni distres sindrom ili hiposurfaktoza) obilježena je ispočetka ubrzanim disanjem koje s vremenom prelazi u stenjanje i borbu za zrakom. Pritom bolesnik postaje plavkast, cijanotičan zbog manjka kisika. To se stanje danas može liječiti, čak vrlo uspješno, različitim mjerama, primjenom kisika, aparata za umjetno disanje (respiratora) te u posljednjihpetnaestak godina i davanjem surfaktanta izravno u pluća. Najčešće se primjenjuje surfaktant životinjskog podrijetla ili sintetizirani. Što je manjak surfaktantablaži, to je i uspjeh liječenja veći. Najčešće je težina dišnih poremećaja uzrokovanih manjkom surfaktanta povezana s trajanjem trudnoće. No već ovdje treba istaknuti da pri liječenju ozbiljnijih zdravstvenih problema liječnici ne liječe nedonošče samo od osnovnog poremećaja ili bolesti, nego često i od pratećih problema uzrokovanih prematuritetom, odnosno nezrelošću organizma. Stoga je i liječenje ovog poremećaja složeno, a uspjesi variraju. Inače, liječenje primjenom kisika i respiratora je složeno, zahtijeva veliko znanje i iskustvo liječnika i medicinskih sestara kako bi se provodilo učinkovito uz brigu za sigurnost bolesnika. Medicinska tehnologija koja se danas primjenjuje je skupa pa je i liječenje ovog poremećaja skupo. Ako se primjenjuje surfaktant, to dodatno poskupljuje liječenje ovog stanja.

Krvarenje u mozak

Drugi poremećaj koji može biti fatalan, a može se pojaviti i u djece rođene u terminu, jest krvarenje u mozak. Ipak, krvarenja u mozak su češća u nedonoščadi i ovise o trajanju trudnoće, ali i o nekim drugim čimbenicima. Krvarenja u mozak nastaju zbog nezrelosti krvnih žila, pojavljuju se u različitim područjima mozga i mogu biti različite veličine, odnosno težine. Što je trudnoća kraće trajala to je veći rizik za pojavu opasnijega ili većeg krvarenja. Osim toga krvarenja mogu biti i obostrana. Krvarenje izravno oštećuje mozak razaranjem moždanog tkiva, a moguće je i neizravno oštećenje mozga zbog nakupljanja likvora, odnosno moždane tekućine.
Naime, normalno se u mozgu nalaze četiri šupljine, tzv. klijetke u kojima se stvara moždana tekućina, tzv. cerebrospinalni likvor. Ta tekućina slobodno cirkulira putem otvora i kanala u tkivu mozga kojima su povezane moždane klijetke. Likvor također cirkulira i prema leđnoj moždini u kralježnici, a tvori i tanki plašt tekućine po površini mozga. Ometanje cirkulacije likvora može biti opasno jer pritisak tekućine koja se stvara normalnom brzinom, a ne može otjecati normalnim komunikacijskim kanalima, oštećuje tkivo mozga. Najčešća intrakranijalna krvarenja su ona koja se nalaze na dnu postraničnih klijetki velikog mozga i ona koja su djelomično krvlju ispunila prostor tih postraničnih klijetki. Ugrušci koji nastaju iz većih krvarenja mogu zatvoriti uske komunikacijske kanale i time ometati cirkulaciju likvora. Zbog toga se likvor počinje nakupljati u mozgu u prevelikoj količini. Velike količine likvora pritišću i oštećuju okolne moždane strukture što može dovesti do trajnih posljedica. Ukoliko nastupi ta situacija (hidrocefalus) može biti potrebno neurokirurško operativno liječenje.

Nezrelost kože

Koža nedonoščeta također je nezrela, a ako je riječ o nedonoščetu izrazito kratke trudnoće onda se nezrelost kože očituje velikim gubitkom tjelesne tekućine kroz kožu. Budući da prerano rođena djeca i inače trebaju biti liječena u bolnici, u jedinicama intenzivnog liječenja novorođenčadi, taj se problem može riješiti jer se u nedonoščadi prati unos i izlaz tekućine te ih se pregledava i važe nekoliko puta na dan kako bi se procijenilo koliko im treba tekućine.
Uobičajeno je da novorođenče (dijete rođeno na vrijeme) u prvim danima života izgubi od 7 do najviše 10% od porođajne mase. U nedonoščadi je potrebno omogućiti i veći gubitak jer imaju relativno veću zalihu tjelesne tekućine od terminske novorođenčadi. Pažljivo određivanje unosa tekućine, ovisno o zatečenoj situaciji, prethodnim događajima, prethodnom unosu tekućine, trenutačnim gubicima tekućine, tjelesnoj težini i njezinu kretanju, terapijskim postupcima koji utječu na bilancu tekućine te, ovisno o kratkoročnim ciljevima, moguće je samo uz brigu iskusnih profesionalaca i u uvjetima jedinica intenzivnog liječenja novorođenčadi.
Ta nezrela koža u nedonoščadi izrazito kratkog trajanja trudnoće (manje od 28 tjedana) je želatinozna, tanka i osjetljiva tako da i uobičajeni postupci mogu dovesti do oštećenja. A oštećenja su otvoren, izravan put infekcijama u organizam. Već je samo intenzivno liječenje koje takva nedonoščad zahtijevaju dovoljno agresivno jer brojne cijevi ulaze u tjelesne šupljine (cijev za prodisavanje pluća u dušnik, infuzije u krvne žile, nerijetko s vrhom u samom srcu, mokraćni kateter u mokraćnom mjehuru, želučani kateter u želucu, brojne elektrode i senzori za monitorski nadzor na koži…). Sve to ulazno je mjesto za infekcije nedonoščadi. S druge strane, nedonoščad nema razvijen imunološki sustav za borbu protiv infekcija. Terminsko se novorođenče protiv infekcija može uspješnije boriti, ono je u posljednja tri mjeseca trudnoće od majke dobilo oružje protiv infekcija – tzv. imunoglobuline, gotova majčina protutijela kojima se može bolje boriti protiv infekcija koje je majka nekada preboljela. Ako je dijete rođeno prije zadnja dva, tri mjeseca trudnoće, s manje od 28 do 32 tjedana trudnoće, tada je sposobnost borbe protiv infekcije smanjena. Osim tog manjka majčinih imunoglobulina, nedonoščad imaju i inače slabiju obrambenu sposobnost protiv infekcija.

Promet vode

Nedonoščad trebaju razmjerno veliku količinu vode tijekom dana jer im je udio tekućine u tijelu veći nego u odraslih i nego u terminske novorođenčadi, pa je i promet, (odnosno gubici, pa tako i potrebe za tekućinom), razmjerno veći. Taj relativno veliki unos tekućine podmiruje se u prvim danima života u pravilu infuzijom. Unos hrane (mlijeko) na usta je vrlo ograničen, koji put i privremeno nemoguć, jer je volumen želuca i crijeva tako malen da može nastupiti pretovarivanje probavnog sustava hranom.

Nekrotizirajući enterokolitis

Ubrzano hranjenje većom količinom hrane opasno je u nedonoščadi, ali i u terminske novorođenčadi. To može dovesti do teške bolesti crijeva koja se češće pojavljuje u nedonoščadi – nekrotizirajućeg enterokolitisa. Ta je bolest obilježena odumiranjem manjih ili većih dijelova tankog i/ili debelog crijeva, što u težim slučajevima dovodi do prsnuća (perforacije) crijeva i izlijevanja njegova sadržaja u trbušnu šupljinu s upalom njezine ovojnice (peritonitis), koja u novorođenčadi, a posebice u nedonoščadi brzo napreduje do bakterijskog otrovanja krvi (sepse) s malom šansom za preživljavanje djeteta uz tako kompliciran nekrotizirajući enterokolitis. Nekrotizirajući enterokolitis bez perforacije crijeva liječi se antibioticima i obustavljanjem hranjenja na usta te potpunom parenteralnom prehranom (davanjem prehrambenih sastojaka infuzijom) i drugim potpornim mjerama. U slučaju perforacije crijeva poduzima se kirurško liječenje pri kojemu se odstranjuje oštećeni dio crijeva, što katkad može biti velik dio, pa ostane dio koji nije dovoljan za normalnu prehranu (tzv. sindrom kratkog crijeva).
Radi smanjivanja pojavnosti nekrotizirajućeg enterokolitisa u nedonoščadi, ali i zbog drugih razloga, u najmanje se nedonoščadi umjesto hranjenja na usta provodi tzv. parenteralna prehrana – davanje infuzija sa svim potrebnim hranjivim sastojcima – bjelančevinama, ugljikohidratima, mastima, vitaminima i mineralima. Danas je taj način prehrane siguran, učinkovit, dostupan, jednostavan i jeftin, pa se tako mogu prehranjivati brojna nedonoščad. Nakon što se utvrdi da je rizik pojave nekrotizirajućeg enterokolitisa minimalan, postupno se, nakon početne faze isključivo parenteralnog hranjenja, može započeti hranjenjem nedonoščeta na usta. Naravno, potreba za potpunom ili djelomičnom parenteralnom prehranom je, općenito gledano, veća i dugotrajnija u nedonoščadi s kraćim trajanjem trudnoće, jer je razdoblje uspostavljanja normalne prehrane na usta kod njih dulje.
Čim je nedonošče u stanju uzeti hranu na usta, u svakoj će jedinici intenzivnog liječenja majka biti potaknuta da se izdoji za vlastito dijete. Ako je riječ o većem i snažnijem nedonoščetu, može ga se staviti majci na prsa. Većini je ipak potrebno hranjenje putem cjevčice koja završava u želucu – gastričnog katetera. On je izrađen od nježnog materijala, ne izaziva iritaciju ni alergiju, i nužan je pri hranjenju nedonoščadi jer velik dio nedonoščadi u dobi ispod 34 tjedna trudnoće nemaju razvijen refleks sisanja. Još je jedan znatan udio nedonoščadi koji se hrani putem gastričnog katetera – oni koji teže dišu zbog primjerice inače ubrzanog disanja, upale pluća ili začepljenosti dijela pluća. Njima je hranjenje na usta velik napor koji se gastričnim kateterom lako prevlada.
Majčino je mlijeko za novorođenčad najbolja hrana, lako probavljivoga i optimalnog sastava, bogata obrambenim tvarima protiv infekcija. Štoviše, mlijeko majki koje su rodile nedonoščad biološki je već prilagođeno njihovim nešto izmijenjenim potrebama. Zato je dobro da se nedonoščad hrani mlijekom vlastite majke. Zdravstveno će osoblje maksimalno pomoći da se ostvari hranjenje novorođenčadi i nedonoščadi mlijekom njihovih majki.

Apneja

Apneje ili prestanci disanja dulji od 20 sekundi čest su poremećaj, posebice u nedonoščadi. Posljedica su nezrelosti centra za disanje u mozgu ili mogu biti prvi znaci infekcije, sepse, hipoglikemije (niska razina šećera u krvi), poremećaja koncentracije elektrolita u krvi, oscilacija tjelesne temperature, anemije ili konvulzija te teških poremećaja mozga. Stoga pri pojavi apneje treba pretragama tražiti njihov uzrok. Ako se nađe uzrok apneje, treba provesti liječenje odgovarajuće uzroku ako je to ikako moguće. Tek kad se isključe uzroci, može se zaključiti da je apneja uzrokovana nezrelošću mozga nedonoščeta. Tada se liječi primjenom lijekova koji stimuliraju centar za disanje, ali ponekad se liječenje treba nastaviti aparatom za umjetno disanje.


POSTAVI ODGOVOR

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.